Ovog četvrtka, 9. studenog, bili smo u Pogonu Jedinstvo na predstavi “Ismena” Damira Bartola Indoša i Tanje Vrvilo, petoj predstavi iz pentalogije Kuće ekstremnog muzičkog kazališta prema motivima Dunje Robić.

Video zapis.

“Peta predstava iz pentalogije Kuće ekstremnog muzičkog kazališta prema motivima Dunje Robić proširuje tragove njezine verbalne glazbe iz scene ISMENA za dvije maske i jedan glas (pred Spiljom), a nadahnuta je filozofskom studijom IZBRISANO UŽIVANJE (klitoris i mišljenje) Catherine Malabou.

Nakon Doktora Miserabilisa (za lutku 1), Doktora Faustusa br. 14 (za lude lutke 2), Ja nisam ja (za tri lutke) i Male rasprave bez razuma (za četiri lutke) reanimiramo Ismenu (za dvije maske i Antigonin glas, pred Spiljom), dramoletsko-klinički naslov iz gotovo privatnog opusa kazališta lutaka za odrasle prešućivane autorice Dunje Robić. Ismena Dunje Robić zanemarena je anti-antigonska alegorijska inverzija Sofoklova mita u našem krajobrazu 1950-ih, uz Ivaniševićevu paniku u pejzažu i Anouilhovu Antigonu u Ivšićevu prijevodu do kasnijeg Marovićeva dramskog teksta. Nadživljeni eho nimfe odjekuje bez naredbe i bez početka vodnim formulama patosa Ismene, Hipolita, Antigone, Kreonta i Klitoris od anatomskog usuda kod Rufa iz Efeza do voda zaborava Ivana Illicha, manifesta Carle Lonzi Pljunimo na Hegela i geografije užitka Luce Irigaray.

U šahtofonske slike ulazi se pred Spiljom, otvaranjem dvaju bočnih šaht poklopaca. Sva speleotekstološka kretanja u kućištu Spilje-šahtofona dvostruko su nadzirana dvama stropnim i kutnim sigurnosnim ogledalima različitih očišta čije transformacijske slike snimaju nadzorne kamere i projiciraju na vanjsku limenu stijenu spiljskog instrumenta. Klitorevoluciji dviju klitoralnih maski (Antigona i Ismena) suprotstavljena je falokratičnost glasa (Kreont). Klitoris je anarhist i anarhistica.

Rad spisateljice Dunje Robić (književni homonim kliničke psihologinje i pedagoginje Mire Dupelj) unosi nove kritičke zone promjenjivih identiteta-homonima, za potencijalni rizomatski atlas njezine pjesničke kritike i klinike, zahvaljujući radu s ostavštinom zapisa i slika, kućim arhivom, koji uređuje njezina unuka Iva Gruden Zdunić. Dunja Robić (tada Mira Košutić) bila je članica vizionarske izvaninstitucionalne Družine mladih 1940-ih, koju su vodili Vlado Habunek i Radovan Ivšić, među kojima su bili Ivo Malec, Kosta Spaić i mnogi drugi. Mira Košutić glumila je i prevodila u Družini mladih, Dunja Robić prevodila je Baudelairea, Rilkea, autorica je proznih i poetskih djela te libreta, Alka Ruben je pisala popularne šlagere Moja mala djevojčica (Tata kupi mi auto), Ljubav ili šala, Sretna luka, a Mira Dupelj je bila klinička pedagoginja u Psihijatrijskoj bolnici Vrapče.”

Produkcija: DB Indoš Kuća ekstremnog muzičkog kazališta
Autori: Damir Bartol Indoš & Tanja Vrvilo
Izvođači: Ana Kreitmeyer, DB Indoš, Tanja Vrvilo
Grlena glazba: Helge Hinteregger
Električni klavir, sax, preparirani klavir : Damir Prica Kafka
Nadzorni video: Maxime Weinmann
Šahtofonski instrumentarij i partiture: DB Indoš
Zvuk: Jasmin Dasović
Rasvjeta: Andrija Santro
Kućni arhiv Dunje Robić: Iva Zdunić Gruden
Arhiv Parainstituta Indoš: Miran Krčadinac, Ivan Marušić Klif

photos & video by Joža