Ove subote, 14. listopada, bili smo u Filmskom studiju Medike gdje se u sklopu programa Subscena održala predstava “Lojzekov san“.

“Tema predstave “Lojzekov san” je utrka s vremenom. Vitalni puls u našim životima, koji zovemo ljubav, svakodnevno koristimo da bi naučili nove vještine, bili bolji u obiteljskim odnosima, postali cijenjeni na radnom mjestu ili izgradili prava prijateljstva. Ta konfuzna riječ, oko koje se cijeli ljudski život vrti, biva omeđena riječju vrijeme koja utječe na kvantitetu i kvalitetu ljubavi koje stignemo kroz naš život ostvariti. Često ju moramo i dozirati kako bi stigli zadovoljiti sve izvore gdje je ona potrebna. A kad život dođe kraju prirodnim ili neprirodnim putem, jedva imamo vremena sumirati beskonačni niz slika u glavi koje je naša ljubav naslikala. Hvatamo se iz petnih žila za zadnje komadiće života i želimo da oni traju još koju sekundu duže kako bi imali još barem jednu šansu voljeti. Kada izblijedimo u sjećanja, vrijeme i ljubav se pomiješaju u pijesak od kojih je svako zrnce dijelić našeg života.

Alojz “Lojzek” Bukovski je zadnje mjesece života proveo u bolničkom krevetu pod narkozom. Tada bi prizivao stvarnost u kojoj je brinuo o svom vinogradu i plivao u jezeru. Kratki momenti sreće ispreplitali bi se s nemoći i zasljepljujućom boli. Kroz agoniju ga je dozivala njegova draga Vikica. Krenuo je prema njoj mračnim hodnikom, ali koliko god bi hodao, činilo mu se kao da stoji na mjestu. Ipak je to bio još jedan njegov san.”

Djed što snije sam
U bijelom krevetu
Doziva sjene

Posvećeno Alojzu Bukovskom (1941. – 2021.)

photos by Joža