Odličan tjedan u Vintageu, prvo Yob i Kobre a onda Pentagram, strava! Malo sam se smorio što je otpao Atomic Bitchwax ali ajde… Ne može sve odjednom. Ovaj gig čekam cijeli život, valjda i prije no što sam čuo Pentagram. Izlazeći iz tramvaja naišao sam na sumnjivu grupicu lokalnih kronera sa okultnim preferencijama, popio pokvarenu pivu sa njima pa otišao na koncert. Bila je čak super atmosfera i prije giga, svi smo stajali u dimu i čekali, na stejdž se penje Victor Griffin (Gibson LP Studio?, Custom, I Double cut u 2x Laney GH100L ili s u 2x 412 jcm800 I dve JCM800ke koje nisu bile uključene, rezerva ili ukras) uzima gitaru i kreće dobro poznati rif… Iz dima izlazi Bobby hvata majk i kaže ‘Alright’… to je to „Death Row“! I odmah kaos naravno. Idu „All Your Sins“ i „Sign Of The Wolf“.

 

Fenomenalna atmosfera, sve izgleda nestvarno! Na basu je Greg Turley (Schecter Ultra u 2xSVT u 2×810), koga je u bend doveo njegov ujo Griffin iz Place Of Skulls prije Last Ritesa, odlično je svirao iako moram priznati da mi se njegov treblasti sound nije svidio…ali to je osobni ukus naravno… ne smeta ni meni takav sound ali nekako mi je to pre moderno za Pentagram. Kao zadnji Sabbath… nije mi jasna ta moda uopće, svejedno, lik je pokidao. Za bubnjem je “Minnesota” Pete Campbell, poznati glazbenik iz gomile odličnih bendova, također iz Place of Skulls, on je u bendu godinu dana. Gig ide a Doombara je sve manje, jasno je da u jednom trenutku moram otići na wc i po novog pivkana, ali pitanje je kada? Šta ako počne neka dobra stvar? Jurim na šank, šankerica se razvalači ko da je Pentagram svaki dan, kreće „Forever My Queen“, zgrabim pivu trčim natrag… Guram se do svog mjesta a Bobby kaže ‘Your Love Is More Than A Tease!’ Ludilo! Ispred mene dva metalca bengaju i iz nepoznatih razloga poslije svakog trećeg benga zabace kosu otraga i šibnu me u facu… a imaju ravnu oštru kosu… oni kad imaju frćkavu nije strašno jer im nekako stoji uz glavu, ne igra mnogo… dok ovi s ravnom oštrom znaju biti zajebani.

 

Ono što me je ugodno iznenadilo je da Bobby fakat pjeva… primjerice na Vitusima, Reagers kao da se pomalo mučio, što je nebitno naravno, ali me je ovaj zaista oduševio kako je i koliko je držao notu! Naravno tu je i fenomenalan scenski nastup, pravi showman! Odličan kontakt sa publikom čak pretjeravši u jednom trenutku do ne kul mjere… ali ali… rokenrol valjda. Sound je bio prejeben! Brijem da najbolji ikad na gigu u Vintageu. U potpunosti su zvučali kao na Curious Volumeu. Svaka čast! Kad već spominjem Curious Volume moram reći da mi je to odličan album… Naišao sam jednom prilikom na ploču bila je nešto jeftina i kupio sam ju ovako da imam… međutim poslije ju nisam mogao prestat slušat… vrhunski album… žao mi je samo što nisu svirali „Walk Alone“ pošto su je zadnje dvije godine imali na set listi. No idu „Dead Bury Dead“ i „Curious Volume“, odlične stvari također. Na gigu su mi najviše (ko i uvijek u Vintageu) smetali fotografi. Ovo nije bilo ništa u usporedbi sa Kobrama i Yobom tjedan prije. Što hoće ti ljudi od mene? I zašto baš cijeli koncert moraju fotografirat i zašto se moraju nasrat njih pedeset u prvom redu? Jednim okom gledam gig drugim gledam da im ne lupim kameru. I uopće mi nije jasno što rade s tim tolikim fotkama poslije? dal ih bar prodaju ili kaj?I kako im ne dosadi da tamo samo stoje i fotkaju bez prestanka cijeli sat? I kako to neko uopće odluči postat fotograf? I zašto ne odu fotkat oronule fasade, opalo lišće, dramatične zalaze i izborana lica staraca koji odaju dojam velikog iskustva i mudrosti… ili svadbe neka fotkaju… samo neka se ne trte da nemrem gledat gig od njih.

 

Više puta tijekom koncerta Bobby je namigivao mojoj ženi… isto je tako bilo sa Pajkarom u tvornici prije koju godinu… šta reći, valjda trebam bit ponosan haha. I tako ide „Devils Playground“… ja gledam Bobbyja on gleda moju ženu i svi uživamo :) Onda kreće ona stvar… ubrzava se tempo a Bobby gore uzvikuje Its so relentless oh yeah!’ dolje kod nas potpuna eskalacija! Do kraja ludilo, Griffin baca trzalicu ka djelu gdje ja stojim. Vrijeme kao da staje, dva lika stoje ispred mene i ne vide ju a stoji im pred nogama, sagnem se krenem rukom između njih, oni vide moju ruku i kreću za njom, nedugo zatim i oni skuže gdje je… kreću hitro ka njoj… ja se požurujem također… u mrtvoj trci i fotofinišu ja i jedan od njih dvojice stavljamo prste na nju u istom trenutku, ja se odlučujem na prljavu igru, kažiprstom odgurujem njegove prste dok srednjim prstom pomičem trzalicu na drugu stranu i stavljam ju u dlan. Sve ostalo je povijest…

 

Veliko finale Griffin zafrljuje gitaru preko bubnja… to je valjda jasan znak da je gotovo. Odlična izvedba svih, bilo mi je kul što je Bobby ispoštovao publiku hengajući prije i poslije giga. Mi se, već pod gasom, glupiramo još malo, naslikavamo s Bobbyem, pa odlazimo na kumbiju. Sve u svemu bilo je toliko dobro da se poslije giga nisam sjećao ničeg (od uzbuđenja) i trebalo je proći par dana da mi se vrate sjećanja… otud i kasni recenzija… ali eto tako je to bilo.

 

M. Delaney

 

photos by Ivan Marenić