U nastavku vrhunskog Listopada išli smo na Dopethrone. Stigli smo u Čvaru nešto ranije, atmosfera pred gig je bila odlična, svi su nekako bili veseli, no valjda se i podrazumijeva da na Dopethrone dolaze samo veseli ljudi. Pričekao sam malo šefa pa smo ušli u dvorište. Nakratko sam stigao podijelit čašicu i bočicu razgovora sa delegacijom županijskog odbora za legalizaciju droge i ubojstva no ubrzo je iznutra zagrmio prvi rif pa smo krenuli ulazit, taj rif je bio početak „Tap Runner-a“.
Video zapis s koncerta.
Dopethrone, stoner sludge na tragu britanskih majstora i velike južnjačke škole, dolaze iz Montreala. Postoje od dvije i devete. Ovo im je treći dio šesnaeste turneje. Gitara i vokal Vincent Houde (esp ltd ec1000 u or rockverb 50 u or412 I 3 x marshall 412 raznih) iako sa longetom na nozi, fakat se potrudio pružit fenomenalan performans, u stalnom kontaktu s publikom tijekom cijelog giga. Odličan scenski nastup pratilo je i odlično sviranje. Druga stvar je bila „Dry Hitter“ s „Hochelaga“, posljednjeg albuma koji je izašao lani. Inače Dopethrone su za ovih 8 godina postojanja uspjeli izbacit četiri albuma, što je fakat pohvalno. Uslijedila je „Host“, najnovija stvar objavljena ove godine na „The Last You’ll Ever Hear“ split singlu sa doom sludge trojkom iz St Louisa Fister. Bitno je za napomenut je da su Dopethrone nakon što su prva dva albuma izdali sami, druga dva izdaju za francuski Totem Cat, da bi se ove godine vratili u diy vode i novi EP kao i spomenuti split ponovo izdali sami. Sljedeća je bila „Shot Down“ upravo sa novog EP-a volšebnog imena „1312“!
Bas svira Vyktor (Ibanez EDB u Ashdown MAG ii ABM ili nekaj u ampeg 410 I 610), on je za razliku od Houde-a imao više introvertiran pristup i odsvirao gig sebi za dušu (sebi u bradu :D) no izgledao je kao da je baš uživio, ja sam uživao gledajući njega, odlična izvedba! Na bubnju je bio Big Borman, također je super odsvirao, iako na bubnju, stalno je bio u kontaktu s publikom. Bilo je jako puno ljudi, ne znam ustvari što je malo ili puno za Dopethrone ali meni je izgledalo da ima puno ljudi. I brijem da su svi uživali, fora je bilo vidjet kad krene neka rifčina a svi ljudi oko tebe sinkronizirano klimaju glavama ???? Dalje su išle „Scum Fuck Blues“ i „Zombi Powder“. Pred kraj su odsvirali obradu Billa Withersa „Aint No Sunshine“, iznenadilo me je koliko ljudi u Zagrebu vole tu stvar, baš su se veselili, dva tipa ispred mene su totalno odlijepila, nemrem opisat to, izgleda da ih je baš pogodila stvar :). I tako… gig je bio vrh… Quebec je nova Louisiana!
Poslije giga super druženje, što s bendom i njihovom ekipom, što s lokalnim kronerima, trailer trešerima, dirty skvoterima i ko bi ga znao s kim sve ne, koje se naravno pretvorilo u tulum do trojke. Kad su nas uspjeli izbacit van uputili smo se ka Spunku… koji je od Močvare udaljen uru vremena hoda. Na opće iznenađenje i čuđenje sviju nas, Spunk je u 4 ujutro bio zatvoren… obeshrabreni i razočarani oštrili smo se poći do Limba no kako je Limb od Spunka udaljen još jednu uru hoda, odlučili smo se polako razići. Sutra je bio Fatso Jetson.
Šonko
photos & video by Joža
Leave a Reply
You must be logged in to post a comment.