Malo povijesti: Exploitedi su prvi put nastupili u Zagrebu prije 30 godina, 1985. godine u tadašnjem radničkom domu Moša Pijade, popularno Moši. Polovica osamdesetih godina 20. stoljeća bila je prilično živahna što se tiče gostovanja stranih pank bendova, pa su osim njih Jugoslavijom tad protutnjali i Anti Nowhere League, Angelic Upstarts (oba su benda izdala i službene live albume nazvane ”Live in Yugoslavia”), D.O.A i U.K. Subs. Niti jedan od ovih sad već legendarnih gigova nisam pohodio jer sam onda bio klinjo od kojih pet, šest godina, a i u to vrijeme sam živio u Alžiru gdje je moja majka radila kao profesorica matematike u jednoj srednjoj školi u gradiću Biskri, vukojebini izgrađenoj oko oaze na samom rubu Sahare, u sklopu programa međusobne razmjene profesionalaca između nesvrstanih zemalja.
Video zapis s koncerta by Kejos TV.
https://www.youtube.com/user/kejos
Spriječen geografijom i godinama, na svoj sljedeći gig Exploiteda morao sam čekati punih 20 godina, no isplatilo se jer je taj nastup bio kulminacija moje do tad već dugogodišnje pank karijere. Svirka se dogodila u istom prostoru kao i prvi koncert Exploiteda ’85., samo što se sad zgrada više nije zvala Moša već Boogaloo. Glupavo ime prostora možda je i jedina zamjerka toj večeri, sve ostalo – od početne”Let’s Start a War…”, preko rušenja zaštitne ograde, dupkom ispunjenog kluba, kaosa i nereda ispred i na stejđu, setliste – bilo je savršeno i upravo onako kako sam i zamišljao da koncert jednih The Exploited izgleda i zvuči. Lijepe uspomene na odličnu atmosferu s ovog koncerta nešto su zatamnjene sljedećim nastupom The Exploiteda u Zagrebu, opet u istom prostoru, ovaj put samo pet godina nakon prethodnog. Tad sam bio u publici kao reporter za jedan glazbeni portal i u izvještaju sam napisao sljedeće:
”Neki ljudi imaju spiku, neki ne. Pod spiku mislim na trajan spoj nepokolebljivog vjerovanja u sebe i odlučnog stava prema okolini, tj. društvu, te, ništa manje bitno, originalnu i često šokantnu vanjštinu, primarne metode za pozicioniranje svoje individualnosti u društvu i distanciranje od istog. Neki tu spiku lifraju naveliko, neki je drže na uzdama i distribuiraju potiho, subliminalno. Jedan od ljudi sa spikom, i to vrlo bombastičnom je i Wattie, glavni teoretičar kaosa Exploiteda. Taj sitni ali dinamitni engleski buldog s vječno uzdignutom crvenom irokezom na glavi i trajnim bijesom prema svim oblicima autoriteta u srcu uvijek je bio beskompromisan, dosljedno se držao vlastitih uvjerenja i neustrašivo je vodio svoj, sada pomlađeni bend, ali i cjelokupno pank pleme. No i takvim se likovima može dogoditi loš nastup, posebno onima u Wattijevim godinama. Ovo je bio treći put da se Wattie ukazao u zagrebačkom klubu Boogaloo i još jednom ga počastio svojim divljanjem, keženjem, bješnjenjem u mikrofon, pljucanjem po publici i sličnim kerefecima kakvima se služi već preko 30 godina, kerefecima iza kojih se, nažalost, ovaj put nije skrivalo sat i po iskonske pankčine već poprilično šuplja i šlampava svirka. Pomalo očekivano, jelda? Za razliku od prethodnog nastupa, kada je Boogaloo pucao po šavovima ispunjen masom od soma i kusur šarenoglavih pankera koji su na svaki Wattijev mig skakutali i kričali kao bijela djevica na tulumu crnačkog bratstva, papi panka sada se došlo pokloniti samo 400tinjak vjernih fanova. Ne znam jeli tome krivo zasićenje rvackih panxa Wattijevom pojavom, ili cifra od 150 kuna koliko je koštala karta na ulazu, ili možda more, ali znam da bar poganja pred pozornicom nije nedostajalo.”
Ovim malim presjekom koncertne veze Zagreba i Exploiteda i svojevrsnim mini tripom osobnim sjećanjima na djelić te veze došao sam i do njihovog posljednjeg randevua prošlog ponedjeljka u Vintage Baru. Odmah po dolasku u šarenim glavama ispunjeno dvorište kluba bilo mi je jasno da će se ponoviti nastup iz 2005., tj. intenzitet gužvanja i krkljanac u klubu, podebljan nesnosnom vrućinom, nalikovati će onom iz Boogalooa od prije deset godina. I bio sam u pravu jer je škvadra doslovce podivljala čim su Wattie i ekipa izašli na binu. Kako je Vintage Bar ipak dosta manji prostor od Boogalooa, brojka od 600-700 ljudi koliko ih se natisnulo unutra više je no dovoljna da ga pretvori u košmarnu, zujeću, vibrirajuću košnicu gdje se panxi poput marljivih pčelica tiskaju i gaze jedni druge da bi svojoj crvenokosoj matici Wattieju isporučili dovoljnu količinu energije kojom se hrani već preko 30 ljeta. Bendu je, čini se, također dobro sjeo manji prostor Vintagea pa su, osokoljeni blizinom i vrućinom svih tih mladih tijela u publici (jebiga, zvuči k’o loša pornjava, ali bilo je golotinje posvuda) odradili zaista hvalevrijedan nastup. Pjesme su redom bile klasični koncertni repertoar Exploiteda, od početne ”Let’ Start a War…”, ”Beat the Bastards”, ”Fuck the System”, ma znate već koje su, dok su na ”Sex and Violence” uobičajeno pale sve barijere između mosh-pita (prijedlog za hrvatsku inačicu – šutkaraona)i benda kad se na binu penje masa ljudi iz publike i gromoglasno pjeva i grli se sa svojim ljubimcima. Riječ ljubimci koristim bez ikakva pretjerivanja, najbolji dokaz tome su mnogobrojne majice i prišivci koje nalazimo iz generacije u generaciju na hordama tinejdžera, jednako kao što se, osobno mi malo neshvatljivo, tinejdžeri i dandanas kite majicama Azre, Doorsa ili Sex Pistolsa. No za razliku od Azre i Doorsa, Exploited, točnije njihov zaštitni znak, Wattie, jedini stalni član benda, živi svoj kultni status punim plućima, neumorno svira turneje po cijelom svijetu i nema namjeru prestati to raditi sve dok mu srce jednog dana napokon ne otkaže, što će vjerovatno biti usred jednog furioznog giga sličnog ovome u Vintageu. Nadam se da se to ipak neće dogoditi još barem 30 godina, a nikako ne na bini Punk Rock Holidaya u Tolminu (http://punkrockholiday.com/) gdje ću ih ponovo gledati za otprilike dva tjedna, prvi put vani na otvorenom. Pa da vidimo kako se dobri stari Wattie i njegovi malci snalaze na svježem zraku!
Nenad Lukač
Leave a Reply
You must be logged in to post a comment.