Petak je, ide se na Mafiju u Mediku. Večer počinjemo u Roniju kroniju; depresivno je i pusto, nema one stalne postave sa šanka. Pijemo pivo i pričamo o determinizmu socio-kulturnog porijekla, masakru u Francuskoj, onim svakodnevnim masakrima na drugoj strani svijeta i ponovnom dolasku domaćih crnokošuljaša. Nitko ne glasa, iako ne znam da li je prevladavajući razlog lijenost ili fantazma o izgradnji alternativa. Volimo misliti – dok pijemo pive i bacamo političke trice – da nešto bitno kontamo i radimo i da pijemo baš za to bolje sutra koje nikako da stigne.
Video zapis s koncerta.
Histeriziram i požurujem jer sam ovaj put odlučila da ću čuti baš sve – mafijaše iz Zrenjanina već dobro znam, Digital mi je potpuna nepoznanica, a lokalne debele momke često viđam ali pamtim samo Romaju i talambasanje njihovih golih trbuha. Sve poslovično kasni, a mi se smrzavamo i mešamo pića. Kod Chakke je izbor cuge ponešto ograničen, a da bi se došlo do drugog šanka, potrebno je probiti se kroz barijere anarho kapitalizma u vidu dodatnog upada za istovremenu slušaonu u Attacku. Tamo Robi vrti Michaela Jacksona i druge uspješnice iz devedesetih, plešemo u maniri kućnog Youtube partija, valja se neka mdma, cuga isto radi svoje, sve je toplo i fino u najboljem od svjetova. Naš gig napokon počinje i (zbog prethodno nabrojanih stanja i razloga) ne znam više šta je bilo prvo, ni tko je kojim redom repao i nije ni bitno jer svi surađuju sa svima i sve je jedna velika bratska mafijaška hip hop familija. Jebeš sistem je plod tog drugarstva, zajednička suradnja Gypsy Mafie i Fetbojsa i savršen uvod u ovo veče.
Gypsy Mafia
Od njihovog nastupa u Sivoj prošlo je već godinu dana, a uskoro izdaju i novi album. Njihov prvi „pravi“ album pod nazivom Ciganska posla, u međuvremenu je postao stalni zvuk na antifašističkim kružocima i marševima. Kažu da ne rade više na industrijskoj traci, u proizvodnji dijelova za njemačke BMW mašine, već u call centru – posao je jednako bijedan ali za mrvicu lakši. Muzika nije i neće postati karijera, oni su hip hop, antifa, punk Cigani; repati su počeli iz protesta, da kažu nešto i prenesu neku poruku. “Hoću promene i hoću poštovanje” jer svoj status građana drugog reda oni svakodnevno osjete na svojoj koži – “u prodavnici, kod lekara ili kad te murja izuva zato što si Rom”. Mafijaši nažalost ne nastupaju više s Braćom Blekvutrić s kojom su zadnji put posjetili Grey Room. Iako je kombinacija s bendom bila muzički zanimljivija, braća Skill i Buddy O.G. još uvijek imaju poptuno autentičan glas u kojem nema uobičajenog hip hop gangsterizma, samo stari dobri fašizam, siromaštvo i diskriminacija.
Fetbosji
Fetbojsi, isto antifa ekipa, rasli i stasali na crvenoj Trešnjevci, u Medici česti gosti, u pekari Romaja još češći. “Dva prasca za mikrofonom (Badžo & Želko) i veliki gospodin za kompjuterom (Luka) šibaju pijani orginalni rap potekao iz trešnjevačkih prčvarnica i opskurnih birtija.” Album se zove Prasci Na Traci, a repaju uglavnom o sebi samima, životu na Trešnji i represiji svakodnevnog života – “problem broj 1 – prehrambeni proizvod, ulicama grada patrolira cijeli vod, ne daju nam mira jer pijemo pive, kada nas vide, kazna nam stiže”. Duhoviti i autoironični, Fetbojsi su uvjerljivo najbolji lokalni hop koji je uspio spojiti antifa teme sa svakodnevicom trešnjevačkih pijanaca.
Digital Warfare
Digital Warfare je lik iz Sremske Mitrovice, zapravo to je cijela moćna grupacija, a u petak smo vidjeli samo jednog člana – El Joka Mitrayu, dok mu je s matricama drugarski pomagao Skill. Digital baca filozofsko-poetične rime, neki mnogo obrazovan lik – što se sviđa snobovima poput mene, iako kaže da mu je nebitno tko je šta skužio ili nije – “Ko ubere, ubere…” Lažni patrioti, nacionalizam i sloboda, samo su neke od tema koje Digital iznosi u maniri cyber tehno vrača. Zasuo nas je intelektualnim rimama pomiješanim sa sirovom energijom i sjajnom komunikacijom s prostorom i ljudima.
I nebitno jel punk, rap ili je techno, čuli smo autentični glas ovih prostora, isplesali i izrepali večer u intimnoj atmosferi Chakkine sobe u drugarskom antifa okruženju te se podsjetili zašto je dobro imati mjesto na kojem možeš čuti ovako dobar mjuz. U kondenziranom obliku prošli smo sve bedove suvremenog nam života, a Alerta Alerta Antifascista zvuči posebno opominjuće u vremenu u kojem je Ciganima, muslimanima, radnicima, penzionerima, nezaposlenima i mnogim drugima – proglašen rat. Za sve buduće borbe, ostaje rima koju Digital miksa u vlastiti amalgam društvene kritike, a zapravo stihovi srbijanskog pjesnika Miljkovića, koji je život okončao u jednom zagrebačkom parku: “Hoće li sloboda umeti da peva kao što su sužnji pevali o njoj?”
Tekst: Aska Vuk
Foto i video: Joža
https://www.facebook.com/GipsyMafia
Mnogo lepo! :)