Ponedjeljak navečer i već uobičajeno još jedan kvalitetan koncert u Attacku. Uvod koji se može kopirati iz recenzije u recenziju. Ovaj put zahvaljujući domaćim snagama Modern Delusion i američkom Criminal Code-u. Kao što je Goran iz Delusiona to popodne najavio, vidimo se na podu. Dakle set up je bio greyroomovski, bandovi dolje među publikom, a ne gore na stageu. Ovaj put smo se i stali odmah uz bandove bez uobičajenih metar-dva ničje zemlje ispred stagea.
Video zapis s koncerta.
Prvi su svirali Modern Delusion. Meni osobno jedan od dražih i originalnijih bandova s domaće scene. Počeli su u glavu i rafalno ispucali svoj set od 10 pjesama. Od koncerta do koncerta postaju sve bolji sa svojim specifičnim zvukom koji je točno na granici između klasičnog garagea i punka uz neočekivani dodatak syntha i jednog od najboljih bubnjara na domaćoj sceni. Uz sad već klasike s Wastland kazete bilo je i dosta novih stvari pa se nadam da će uskoro i neko novo studijsko izdanje. Jedini prigovori su što nisu odsvirali I Hate Human Race i što je zvuk syntha bio mrvicu pretih i pokopan u miksu, ako se to uopće može i shvaćati prigovorom.
Zatim su stage zauzeli Criminal Code. Zanimalo me kako će zvučati budući da live snimke na internetu variraju od čistih punkerskih eksplozija do indie hard core izleta kao u slučaju livea na KEXP-u. Na kraju su odradili odličan koncert zvukom najbliži njihovom prošlogodišnjem albumu No Device. Dakle spoj 80’s post i goth punka sa zvukom nastalim na tradiciji Wipersa primarno zahvaljujući specifičnom zvuku gitare uz ritam sekciju koja je stvari vukla u modernijem smjeru na tragu Fucked Up-a i sličnih bandova.
Jedini problem je bio što smo se svi, i band i publika u jednom trenu više počeli baviti zanimljivim padobrancem u prvom redu. Između već uobičajenih faca u pojavio se originalni punker iz osamdesetih koji je zahvaljujući svojoj rijetkoj rudlavoj irokezici i debljini neodoljivo podsjećao na Slotha iz Gooniesa. No za razliku od originalnog Slotha koji je svoju živahnu zaigranu prirodu dugovao sugar rushu uzrokovanom Baby Ruth čokoladicama, njegov zagrebački pandan je svu energiju trošio na pokušaje održavanja ravnoteže zahvaljujući svom pivu u sebi, s energijom da jedino tu i tamo pokaže srednji prst bendu i pogleda prema publici. Rezultat je bio da smo se na kraju svi više bavili time hoće li pasti na nas ili bubnjeve nego da smo uživali u koncertu i cupkanje na jednoj nozi nije prešlo u skakanje. Ali šta ćeš, i to je jedan od šarmova svirki u Medici.
Ivo Korečić
photos & video by Joža
Leave a Reply
You must be logged in to post a comment.