„Voda koju pijemo je zagađena, prepuna pesticida, nitrata, toksičnih metala,… Sve to pokazuje alarmantna studija HEP-a koja se skriva od zagrepčana“ tvrdi Jelena Lovrić u Jutarnjem listu od 20.06. Apostrofirano je i vodocrpilište Zapruđe, što znači da i ja pijem tu vodu! Da je to korektan novinarski članak vjerojatno bi to bila strašna vijest. Voda za piće je otrovna – ponavljala bi se iz minute u minutu u svim medijima. Ali ovdje nema opće panike i mobilizacije ljudi. Nije se angažirala civilna zaštita ni sanitet i usprkos ekološkoj drami sve je mirno, fijaka na vrućini. U čemu je problem? Problem je u tome što to nije vijest, nego senzacionalizam „u službi“.

Razmišljam, od kada se to Jelena Lovrić bavi ekološkim temama. Je li napravila zgodan PR za Todorića i ostale tajkune koji imaju koncesije na prodaju pitke vode u bocama u ovo vrijeme žege? Nekako sumnjam da joj to bila namjera, nije ona taj tip. Ali nažalost, njen članak ostavlja takav dojam.

U svakom slučaju spominje se studija HEP-a i neka istraživanja koja su provedena u razdoblju od 2010. do 2012., u okviru realizacije međunarodnog FP7 projekta GENESUS. Iz teksta nije jasno jesu li te studije povezane međusobno, a podaci se navodno taje pa ostaje nejasno kako ih Jelena zna?

U tekstu se pojašnjava da se zapravo Sava previše hidroenergetski iskorištava pa se mijenjaju svojstva korita, a to dovodi do promjene u režimu podzemnih voda u koje tako lakše prodiru štetne tvari… Zatim slijedi priča o nitratima, pesticidima, teškim metalima, kloriranim alifatskim ugljikovodicima…

Na tako izraubanoj Savi najavljuju se novi projekti u Sloveniji i megaprojekt u Hrvatskoj težak desetak milijardi kuna, Zagreb na Savi. Koliko se sjećam, taj je projekt najavio Čačić. Je li sada taj tekst podmetanje klipova po zadatku? Ne mogu znati, ali znam da to nije ozbiljan članak iz područja ekologije i ozbiljnoj krizi u opskrbi Zagreba pitkom vodom. I zato ovo pišem. Nema dodatnih informacija o tim tajnovitim izvještajima. Nema mišljenja vlasti, stručnjaka vodoopskrbe, ekologa, civilnog društva, građana, vremenske perspektive, procjena, ničega. Nema tu ekologije, nego samo senzacionalističkog širenje nepovjerenja. Ne razlikuje se to od nekog aktivističkog apokaliptizma. Stvara se zbrka iz koje ne možemo saznati ništa.

Vjerojatno voda koju pijemo nije bogznašta. Vjerojatno nije ni potpuno toksična, ali je sasvim sigurno da je tema o pitkoj vodi i budućnosti te opskrbe velika i ozbiljna stvar. Hoćemo li moći jednog dana vjerovati da pijemo arsen u vodi kada ga tu stvarno bude bilo. Ima li ga sada? Kome vjerovati? Pun mi je kurac ovakvih pristupa ekološkim temama!

 

http://www.jutarnji.hr/voda-koju-pijemo-je-zagadena-alarmantna-studija-hep-a-koja-se-skriva-od-zagrepcana/1109781/

 

Damir