Izvode: DB Indoš, Tanja Vrvilo, Adriana Josipović, Nikolina Majdak, Kate Marušić / Glazba: Ivan Bilosnić Bic, Nino Prišuta (ex-SexA), Damir Prica Capri Kafka, Ivan Marincel (Cul-de-Sac), Miro Manojlović / Zvučna instalacija i partiture: DB Indoš / Nadzorni video, majstor instalacije: Maxime Weinmann / Majstor tona: Jasmin Dasović Gyr Saturated/ Majstor svjetla: Andrija Santro / Fotografije: Ratko Mavar, Tora Tkalec / Video snimanje i montaža: Nina Đurđević, Vedran Šuvar, Miro Manojlović

 

“Dekaloška Šaht-utegofonija za konkretnu glazbu-zvuk-glas-pokret oprostoruje tri višestruko eksponirane riječi-stiha Josipa Stošića Lubanja Bubanja Lupanja iz zabranjene zbrike poezije ĐERDAN, objavljene u vlastitoj nakladi 1951., koje on ritualiziranim rimovanjem permutira u deset đerdanskih pjesama. Nacrte za vaše rimovane trostihe plamenog plesa naplavljuju nizovi nacrta za naše nerimovane pjesme estetičke forenzike za suđenje jednoj ili više stvari, poput događaja kada je na skulpturu atletičara Teagena, izrađenu nakon njegove smrti, iz osvete nasrnuo jedan od njegovih protivnika, sve dok skulptura prevrnuvši se nije pala na njega i zgnječila ga na smrt. Skulptura Teagena je dovedena na sud, proglašena krivom i osuđena na bacanje u more. Osobita pažnja posvećena je dvama udaljenim začecima estetičke forenzike, Stošićevu prikazu nalaza arheoloških istraživanja ispod dubrovačke katedrale i studiji slučaja Weizmana i Keenana za čitanje kostiju Mengelove lubanje.

 

Tko si ti? Što se dogodilo? Kako si umro? Postavlja se pitanje: kakvi su se to ozbiljni događaji zbili zbog koji se tako sveto mjesto kao što je memorija ad hoc pretvara u baptisterij? Na osnovi nalaza ne može se odrediti kada se je to zbilo, jer ni u jednom grobu nije nađeno ništa drugo osim skeleta pokojnika i željeznih klinova za zabijanje lijesa. Neko zamašnije rušenje, uzrokovano kataklizmom ili intenzivnijom gradnjom, prouzročilo je da se iz dotad stabiliziranog tla ispiru svjedočanstva ranijeg intenzivnog života tog prostora.

 

U procesu udaljavanja neusporedivnog jezika Lubanje od Bubanja Lupanja, vrhovni amblem žalobne igre provučen je kroz memoriju stiješnjenih intenziteta vokalno-instrumentalne mašinerije za čitanje i proizvodnju pojavnosti koja utegofonično dešifirira, s potrebnim oprezom, topološke odnose takozvanih Milecijevskih stihova, opružnom energijom pjesničko-forenzičkog iskaza.”