“Minimalistička duodrama portertira čovjeka u areni omeđenoj političkim, društvenim i masovno kulturnim međama.
Gledatelje na sceni dočekuje samo primjerak vrste, čovjek koji se kreće na ogoljelom podiju usred unutarnjeg raskola, a koji komunicira u neverbalnom odnosu s plesnim trapezom. Stilskim pokretom na granici plesa i akrobatike vodi se unutarnja rasprava koja evocira odluku.
Ovješeni rekvizit je ravnopravan partner u komunikaciji situacija i stanja koje protagonistica promišlja. U radu se primjenjuje autorski istraživački pristup koji odbacuje uvriježenu ideju o rekvizitu kao sredstvu za iskazivanje tehnike. Sasvim suprotno tome, autorica ga stavlja u centar te igra s njim kao s partnerom na sceni, obogaćujući ga dodatnim izražajnim kanalima – on reagira zvukom i kretanjem, provocira akciju i uzvraća podražaj. Ti izražaji trapeza se stapaju sa nelagodnom, nasilnom modernom reinterpretacijom musique concrete i kontrastnim svjetlom – koji u osnovi i tvore scenografiju predstave. Rad je inspiriran pojedinim djelima Waltera Benjamina, Hannah Arendt i Giorgia Agambena.”

Izvedba i koreografija: Ivana Pedljo
Režija i dramaturgija: Ivana Pedljo i Marijana Matoković
Glazba, dizajn svjetla i zvuka: Jasmin Dasović
Tehnička potpora: Maxime Weinmann
Vizuali: Lovro Škiljić, Biblical Violence Illustrations
Produkcija: Tricycle Trauma 2020.