Ovog četvrtka, 21. veljače, okupili smo se u Surogatu (ex-Chakka’s Room) ne bi li prisustvovali promociji prvog albuma benda S kim ja radim.
Video zapis s koncerta.
I kao što to priliči jednoj promociji bend S kim ja radim u goste je pozvao još tri prijateljska benda, Abergaz, Marko i Darko i Parnepar. Oko pola deset prvi pred nas izlazi bend Abergaz koji u zadnje vrijeme nastupa kao one-man band tj. Sonja svira gitaru i pjeva, dok je za ostatak zvuka zadužen kazetofon s kojeg se vrti matrica, ali kako je večeras ozvučenje u Surogatu sklepano navrat nanos tijekom večeri su svi bendovi imali tehničkih poteškoća, pa je opcija s kazićem i matricama nakon više pokušaja otpisana i spontano za bubnjeve sjeda Ognjen (Čudnoređe) ne bi li pripomogao drugu u nevolji, a na kraju giga isto je napravio i Žiki (No More Idols). Ove večeri su nam isporučili polusatnu punk rokačinu koju je razdragana publika objeručke prihvatila i već s prvom pjesmom započela je neverending šutka, obećavajući početak večeri.
Nakon Abergaza red je došao na Parnepar. Ovaj mladi zagrebački bend s ovim koncertom započinje dvotjednu europsku turneju i već sutra ih možete vidjeti u Ljubljani kao pratnju benda Valter svira Parafe. Večeras su nam još jednom predstavili stvari sa svoje demo kazete i s njihovog prvog albuma “kako, molim?“ izdanog za Doomtown Records. Od njih smo dobili dvadesetak minuta novovalnog punk noise zvuka kakvog se ne bi posramili ni jugoslavenski bendovi s početka osamdesetih čiji zvuk je definitivno bio inspiracija za nastanak benda Parnepar.
Uslijedila je i promocija albuma “Žaruljarnica“, benda S kim ja radim. Ovaj zagrebački bend nastao je prije dvije godine i čini mi se da su si za cilj uzeli to da naprave nešto što bi moglo nadražiti uši mogućim slušateljima njihove glazbe. Znači svira se eksperimentalni punk s daškom debilane i ako ste osoba koja redovno posjećuje razne “underground“ manifestacije i ima dosta šarolik dijapazon glazbe koju sluša mislim da vam preslušavanje njihovog albuma neće teško pasti, iako si je ekipa iz benda S kim ja radim baš dala truda da bude obrnuto. Napravili su čušpajz od punka, funka, groovea, psihodelije i inih rock i punk nus pojava, a boga mi i produkcija im je na skroz zavidnom nivou i trenutno vidim samo dva moguća razloga zašto bi vam njihov album mogao biti iritantan. Prvi je taj da način pjevanja njihovog vokala možda i nije za svačije uho, malo je “out of space“, al bar nije autotune, a i tekstovi su mu prilično apsurdni, a drugi je taj da su ubacili gajde koje u njihovom slučaju daju onaj shitty flute funny moment koji ste vjerojatno čuli na youtubeu i taj tip humora siguran sam nije za svakoga i podijelit će slušatelje na one koji će reći: “Ovo je neslušljivo sranje“ i na one koji će reći: “Pa ovo uopće nije loše, falilo nam je malo nebulozne glazbe“, a ta podjela mišljenja će zacijelo biti i u vezi njihovih nastupa.
Ako volite maskirani ršum i nisu vam loši nastupi bendova kao što su Dekubitus i Biciklić bit ćete itekako zadovoljni ovim novim bendom na sceni (čuo sam danas jednu usporedbu, a to je da su oni kao Dawn Of Humans iz Zagorja, koja i nije daleko od istine), a ako vam ne paše taj vid zajebancije klonite se njihovih gigova u što širem krugu, jer ćete u protivnom htjeli ili ne htjeli na kraju i sami biti uvučeni u njihov šou program i kući, kao što je to bilo ove večeri, ići ćete zaliveni pivom i prekriveni aftershaveom.
U svakom slučaju nesvakidašnji bend koji i kod jednih i kod drugih izaziva wtf? moment i nije im teško u dvadesetak minuta (koliko su svirali večeras) stvoriti atmosferu na kojoj bi im zavidjeli i The Cramps kada su nastupali u Napa State ludari. Do sljedećeg nastupa poslušajte album i imate priliku naučiti pjesme napamet, znam, neće vam biti lako: https://skimjaradim.bandcamp.com/releases .
I za kraj nam je ostao bend Marko i Darko. Ovaj zagrebački duo i dalje praši po blues rock’n’rollu, a da im to itekako ide od ruke uvjerili smo se i ove večeri. Bez obzira na to što im se zbog sjebanog ozvučenja u Surogatu i tehničkih problema zvuk konstantno raspadao nisu se dali omest i odrokali su junački skoro sat vremena dugačak set. Trebalo je neko vrijeme da ih pretežito pankerski nastrojena publika prihvati, ali pošto njihov blues ima ponekad i više muda nego neki prosječan punk im je i to na kraju pošlo za rukom, pa su pozvani i na bis. Na bisu se Marko već standardno prihvatio svojeg homemade daska instrumenta i na njemu uz pratnju bubnjara Darka odsvirao “Hey Bo Diddley“ obradu od pogodite koga, naravno, Bo Diddleya.
Bila je ovo jedna skroz solidna promocija albuma, ne znam što se zbivalo nakon koncerta, jer sam ubrzo zbrisao doma, ali mi još uvijek iz ušiju nije izašla melodija pjesme koju je vokal benda S kim ja radim puštao između i poslije nastupa bendova na repeat čitavu večer, nadam se da nije tako i nastavio, mamicu mu njegovu.
Joža
https://www.facebook.com/Parnepar-374201293052535/
https://www.facebook.com/s.kim.ja.radim/
Leave a Reply
You must be logged in to post a comment.