Ovaj vikend, 20. i 21. srpnja, uputili smo se u autokamp Martinska pokraj Šibenika na prvo izdanje Kanal Festa.
Video zapis s prve večeri festivala.
Prošlo je već četiri godine od 15. i posljednjeg punk festivala u kampu Martinska, pa je tako u nedostatku takvih događaja u Dalmaciji ekipa iz Udruge Liješnjaci pokrenula novi festival pod nazivom Kanal Fest. Mjesto zločina je ostalo isto, pa je tako ovo svojevrstan Martinska Fest – The Next Generation. U Martinsku stižemo oko pola jedanaest s mišlju ‘ko zna možda smo već propustili koji bend, al se to ipak nije dogodilo, prvi bend, No More Idols, je sa svirkom počeo tek malo prije ponoći. No More Idols je zagrebački punk rock bend koji postoji već dugi niz godina i jedina konstanta im je vokal/gitarist Žik, neki dan su se vratili s U.K. turneje i ovaj su puta nastupali kao trojac. Od njih smo večeras dobili nešto više od pola sata svirke, za vrijeme njihovog nastupa publika je pomalo počela puniti prostor ispred pozornice i započele su lagane punk vratolomije, sasvim fina uvertira u ovu punk večer.
Nakon No More Idolsa red je došao na još jedan bend s finim stažom, a to je Alergija. Ovaj zadarski bend postoji još od sredine devedesetih, u to vrijeme su bili dosta aktivni, pa su objesili rukavice o klin, ne bi li se ponovo okupili u nešto drugačijoj postavi povodom desete godišnjice postojanja. Večeras smo od njih dobili presjek njihove diskografije, skoro sat vremena svirke, singalong i pogo, street/oi punk veselica na old school način.
Nešto prije dva red je došao na bend Petar Punk. Ovaj bend iz Bjelovara postoji nešto više od deset godina, do sada imaju četiri izdanja, a zadnje od njih im je izašlo ove godine pod nazivom “Javi kojim vlakom dolaziš“. Uz njihov punk rock zvuk dobrano odvaljena publika nabacila je pogo u više navrata, pao je i stage diving i singalong, a nije izostao ni šou program u vidu piljenja mikrofona od strane frontmena benda. Sve u svemu, prilično moćno odrađen nastup.
I za kraj prve večeri festivala ostao nam je zagrebački bend Biciklić. Njihov joj! punk, kako ga oni sami zovu, češće zvuči loše uživo, nego dobro, ali taj neki opušteni stav i često mrtvi pijani nastupi im baš daju taj neki šarm, a pošto ni u najgorem ludilu nismo očekivali da će ostati trijezni do tri ujutro na Martinskoj (na kojoj su već godinama imali želju nastupati) moram priznat da nisu ni zvučali toliko loše kao što sam mislio da hoće. Jedini problem je bio taj da je do početka njihovog nastupa ostao mali broj i to prilično beživotne publike, što nije ni čudno pošto se većina prisutnih od popodneva rashlađivala raznoraznim tekućim derivatima. U svakom slučaju, bilo je tu još par entuzijasta koji su pjevanjem s njima i pokojim pogom dizali atmosferu, ali nam je njihov nastup definitivno zabio posljednji čavao u lijes i uputili smo se lagano na spavanac, ipak je trebalo izdržati još jedan dan festivala. Naravno bilo je i onih koji su dočekali zoru. 
Video zapis s druge večeri festivala.
Drugu večer stižemo oko pola jedanaest, taman da uhvatimo prvi bend, Ponte De Carla, koji je direktno sa Sawa festa uletio kao zamjena bendu Raspad. Ovaj šibenski bend svira nešto više od deset godina i briju na hardcore punk. Ove večeri su odsvirali tridesetak minuta dug set, sasvim solidno otvaranje druge večeri festivala.
Na red je došao riječki bend Žulj. Ovaj bend postoji nešto više od tri godine, do nedavno su imali samo jedno izdanje “Vlažne pjesme“, a neki dan im je izašao novi dugosvirajući album “Resetiraj civilizaciju“. Ove večeri su nam priuštili oko pola sata prilično divljeg hardcore punk zvuka, na koji je publika, naravno, reagirala pogom, sirovo i moćno.
Nakon Žulja pozornicu zauzima zadarski bend Crasso De Odio. Ovom bendu fali još jedna godina da postane punoljetan, naime iza sebe imaju sedamnaest godina postojanja. Do sada iza sebe imaju četiri izdanja, od kojih im je zadnje “Life Like“. Večeras su oderali prilično moćan streetcore set koji je trajao nešto više od pola sata, bend je ove večeri jednostavno prštao energijom, pa je tako uz njihov nastup publika totalno podivljala, pogo, singalong i stage diving nisu izostali, pa tako ni bis, odličan nastup.
Oko jedan sat red je došao i na čakovečki bend Bakterije. Oni isto već imaju debeli staž iza sebe, sviraju preko dvadeset godina i imaju popriličan broj koncerata iza sebe i začudo samo dva albuma. Večeras su nam priuštili prilično nabrijan set, a domaću su publiku posebno razveselili odsviravši obradu pjesme “Snobovi“, šibenskog benda Stratus. Znoj, suze, krv i pogo, poprilično kvalitetno i divlje.
I za kraj nam je ostao slovenski bend Clockwork Psycho. Oni sviraju sedam godina, u tom su razdoblju izdali tri albuma, od kojih im je zadnji “The Hated“ izašao ove godine za britanski Diablo Records, do sada su imali nekoliko europskih turneja i svirali su na dosta festivala. Ovo društvance brije na psychobilly, pa su tako svojim zvukom ove večeri osvježili festival na kojem pretežito sviraju hardcore i punk bendovi, a da se ne bi zadržali samo na psychobilly zvuku odsvirali su i obrade domaćih punk klasika Parafa i Termita, te jednu obradu Huddy Leadbellya “Where Did You Sleep Last Night“. Uglavnom, kvalitetno odrađena svirka i primjeren kraj festivala.
Sve u svemu, zabavili smo se prilično dobro, šibenska festivalska punk priča ide dalje i to je najbitnije…..a za one koji su bili znat će što sam htio reći ovim povikom……..SISAK!
Joža
https://www.facebook.com/%C5%BEulj-197444563984952/
https://www.facebook.com/nomoreidolszagreb/
https://www.facebook.com/clockworkpsychoband/
https://www.facebook.com/CrassoDeOdio/
https://www.facebook.com/BAKTERIJE-278874735471905/
https://www.facebook.com/Biciklich/
https://www.facebook.com/lergija/
Leave a Reply
You must be logged in to post a comment.