Ovog četvrtka, 22. veljače, bili smo u Vintage Industrial Baru na koncertu bendova The Dwarves, Svetlanas i Nick Oliveri Death Electric.
Video zapis s koncerta.
Nešto poslije pola deset pozornicu prvi zauzima bend Svetlanas. “Članovi benda su zapravo bivši agenti KGB-a koji su 1977. poslani u Ameriku kako bi kao punk rock bend radili under cover. Međutim, “nasilni električni šok” izazvan “lošim pojačalom” ih je poslao u komu, pa ih je KGB kriogeno zamrznuo, ali je trgovački brod koji ih je prevozio u SSSR potonuo i njihova su tijela nestala sve do pada Sovjetskog Saveza kada se bend ponovno pojavio i preuzeo nove identitete u Milanu. Ili tako nešto. Činjenice, su naravno, nepobitne…..“. Hmm, hmm, hmm dakle ovi Talijani, pardon, Rusi su dosad izdali četiri dugosvirajuća albuma i nekolicinu split 7“-eva, od kojih su čak dva s članovima benda The Dwarves, pa nije ni čudno da su upravo s njima na ovoj europskoj turneji na kojoj promoviraju svoj posljednji album “This is Moscow not LA“. Preslušavajući doma njihove stvari dobio sam dojam da ću večeras prisustvovati koncertu koji će biti nalik nekom lošem skeču Sache Barona Cohena (Borata) u ulozi ruske punk rokerice s pratećim joj bendom. Not my cup of tea rekli bi Ameri ili možda prije Englezi, no iako je u igri bila mock punk spika moram im priznati da su svoj nastup odradili jebački. Od Svetlanas kojima se u više navrata na vokalima pridružio i Nick Oliveri, dobili smo oko pola sata energične, prgave i agresivne punk rock svirke, sasvim dovoljno da nam krv proključa ove hladne, snježne večeri.
Nakon benda Svetlanas red je došao na Nicka Oliveria. Dosta je duga lista bendova u kojima je svirao, najpoznatiji među njima su Kyuss i Queens Of The Stone Age, a pošto je još od sredine devedesetih u više navrata bio punopravni član benda The Dwarves, priključio im se i na ovoj europskoj turneji. Imali smo ga priliku gledati zadnji put prije tri godine u Vintageu kada je predstavio svoj solo album „Death Acoustic“. U međuvremenu je izdao tri kompilacije pod imenom „N.O. Hits At All Vol. 1, 2 & 3“ i na ovoj europskoj turneji ne nastupa solo s akustičnom gitarom nego ga u Death Electric kombinaciji prate bubnjar i gitarist benda The Dwarves. Od njih smo dobili dvadesetak minuta dug set koji se uglavnom sastojao od obrada, a mene je posebno obradovala obrada G.G.Allina “Bite It You Scum“. 
Idući su na redu bili The Dwarves. Bend postoji još od ’83., u startu su brijali na psihodelični nuggets rock zvuk šezdesetih, ne bi li krajem osamdesetih napravili zaokret u punk smjeru i upravo zbog tog oštrog garage punk zvuka, eksplicitnih naslovnica albuma, politički nekorektnih pjesama i prilično divljih nastupa u G.G.-evom stilu dobivaju status jednog od najprovokativnijih punk bendova ikad. Sredinom devedesetih sa Sub Pop-a prelaze na Epitaph Records i zvuk im postaje dosta mekši, u međuvremenu izdaju još dosta materijala za razne izdavačke kuće, ali se uglavnom do dana današnjeg zadržavaju u melodic pop punk điru uz povremene izlete u brzi i sirovi garage punk. Prošlo je deset godina otkad su imali prvo i dosad jedino ukazanje pred hrvatskom publikom, a ove večeri su došli u Zagreb u sklopu europske turneje na kojoj promoviraju neki dan izašli album “Take Back The Night“. Na Rokaj festu 2008. bilo ih je nekako čudno gledati na ogromnoj pozornici udaljenoj barem pet metara od publike i to još po danu, pa smo nakon koncerta komentirali da su oni definitivno bend koji bi trebalo pogledati u nekom klubu i eto, došao je i taj dan.
Oko pola dvanaest uz zvukove pjesme “I Am Very Glad, as I’m Finally Returning Back Home” poznatije kao „Trololo“ Eduarda Khila na pozornicu izlaze The Dwarves. Znao sam što otprilike mogu očekivati jer sam ih već jednom gledao, ali sam se nekako nadao da će ovaj puta biti drugačije, pošto od njih realno volim samo stvari koje su izdali do ’93., a njih su odsvirali tek nekoliko; “Speed Demon“, “Detention Girl“, “Astro Boy“, „Blag The Ripper“ i „“Back Seat Of My Car“, nisam bio baš nešto prezadovoljan set listom, al’ to je moj problem, znao sam da ne mogu očekivati od benda koji ima preko deset albuma da će svirati samo stvari s prva tri. Kod općeg dojma nije pomoglo ni to što s njima (iz ne znam točno kojeg razloga) na ovoj turneji nije bio gitarist i maskota benda He Who Cannot Be Named (lik koji najčešće nastupa gol i maskiran), a bome falilo je i “opasnosti“ po kojoj su nekoć bili poznati (jedino ako oduzimanje naočala djevojkama u prvim redovima ne smatrate opasnom radnjom), pa im niti to u mojim očima ne ide u korist.
Okej, The Dwarves više nisu klinci, članovi imaju oko pet banki što ih naravno i dalje ne sprječava da se kurče između pjesama. Blag Dahlia je i dalje master of ceremony i dovoljno simpatična budaletina da vam, htjeli ne htjeli, njegove baljezgarije između pjesama moraju izazvati smiješak na usnama i ne mogu reći da nisu odradili skroz solidan četrdeset i pet minutni punk rock set. Bilo je tu i nešto poganja i čak jedan stage dive samog pjevača, ali to definitivno više nije onaj dobri stari zajebani The Dwarves. Možda ću promijeniti mišljenje ako ekipa koja organizira večeri “Sviraj stare“ ugosti i The Dwarves, a do tada teach children to worship satan, R.I.P. Bobby Faust.
Joža
Leave a Reply
You must be logged in to post a comment.