Otok Krk je uglavnom poznat po lokalnim feštama, a osim fešta s vremena na vrijeme pojave se neki entuzijasti i organiziraju događaje za ljubitelje malo drugačijeg zvuka. Tako su se s vremenom ustalili Prvomajski inkubator i Evo ti pa slušaj, a ugasili su se Mud & Blood & Beer Festival u Vrbniku i Skaville koji se vratio u rodne Križevce. Prošle godine po prvi puta održan je Velvet festival u Puntu, pa smo ove godine odlučili posjetiti njegovo drugo izdanje.

Prvi dan festivala, u nedjelju 13. kolovoza, odvio se u centru Punta te su na otvorenju svirali bendovi Neseseri Kakalulu iz Slovenije te domaći bendovi Stephany Stephan i Sail Tails, a pošto smo na otok stigli tek u ponedjeljak festival smo popratili tek od drugog dana. Oko devet sati stižemo na Puntu de Bij i na pozornici nas dočekuje prvi bend večeri, a to je At Pavillon. Ovaj simpatični četverac iz Austrije pomalo je počeo privlačiti publiku s plaže i kampa te uz svoj happy go lucky 80’s zvuk otvorio koncertnu večer.

Video zapis druge večeri festivala.

 

Na velikoj pozornici uslijedio je bend Them Moose Rush. Ovaj tročlani bjelovarski bend brije na prog rock s noiserskim momentima, dobro su usvirani i vidi se da skroz uživaju u tome što rade, pa je njihov zvuk i publika prihvatila objeručke te je pomalo počela plesuckati i skakati u prvim redovima.

Nakon kraće pauze manju pozornicu zauzima zagrebački bend Chui. Njihove članove ste već do sada mogli gledati u raznim bendovima poput Tobogana, Kriesa, Beat Bustersa, Mangroove, itd., a u ovom slučaju još dodatno šire glazbene vidike te kombiniraju jazz, dub, funk, hip-hop i elektronsku glazbu. Da im to ide od ruke dokaz je i nedavni koncert s Jazz orkestrom HRT-a i Josipom Lisac. Ove večeri predstavili su se u najboljem mogućem svjetlu i rasplesali su sad već respektabilan broj publike koji je do početka njihovog nastupa već fino popunio festivalski podij.

Negdje za vrijeme nastupa benda Chui u chillout zoni zvanoj Velvet Launđ održao se nastup benda Če Bo Bo, Če Na Na. Ovaj lokalni world music sastav predstavio je svoj akustični set ispremiješan etno zvukovima s cijelog Balkana. Ugodna muzika u još ugodnijem ambijentu borove šumice, gdje su tijekom cijele večeri DJ-i s Radio Roža Loungea vrtjeli šlagere, calypso, mambo, cha-cha-cha i ine karipske i južnoameričke zvukove.

Ubrzo nakon njih na glavnu pozornicu penje se bend The Vanishing Twin. Ovaj šaroliki i vizualno zanimljiv britanski bend pozornicu je okitio raznim zelenilom i uz njihov sanjivi psihodelični rock zvuk zatvoren je koncertni dio druge večeri. Wizard Of Oz vs. Ashtar command vs. Alice In Wonderland on acid. Pošto smo bili smješteni u Vrbniku, prijevoz za doma nam je uletio dosta rano, pa nismo ostali na DJ-ima (Ichisan, Egzotika DJ’s, SZCH) koji su uslijedili odmah nakon koncerta.

Treću i posljednju večer festivala dolazimo na sam kraj nastupa prvog benda večeri, tj. na bis benda Trip Ice i prvi bend koji gledamo kako spada je The Beans. Ovaj relativno mladi mađarski bend predstavio se s četrdesetak minuta garažnog rock zvuka, prilično energičan i dobar bend.

Video zapis s treće večeri festivala.

Ubrzo nakon njih na manju pozornicu izlazi još jedan mađarski bend, a to je The Immigrants. U ovom altrnative rock bendu svira i jedan Puntar, pa nije ni čudno da su uletjeli ove večeri na festival. 

Nakon kratke pauze glavnu pozornicu zauzima bend Svemirko. Prošli tjedan smo bili na Superuho festivalu i pošto je ovaj bend svirao jedan od dana prvi po redu, još u pola 9, uspjeli smo ih propustiti. I ne samo to, mislio sam da se radi o one-man bendu, a kad ono to je kompletan bend i ovo im je prva hrvatska mini turneja. Sve u svemu, jedan novi i prilično zanimljiv bend na sceni. Brije se na 80’s zvuk, malo synth pop, malo groovy, new romantics, new wave, meni osobno zvuče kao neka kombinacija Olivera Mandića, Boa-e i Duran Duran-a, možda sam promašio „ceo fudbal“, ali tako je to meni nekako zvučalo. Uglavnom veselo, zabavno i skroz dobro odsvirano, savršen bend za ljetni festival.

Uslijedio je slovenski bend Persons From Porlock. Dosad još nisam čuo za ovaj bend i bili su mi pravo iznenađenje, uz Them Moose Rush najžešći bend na festivalu. Garage psych bend s noise elementima, usvirano i nabrijano.

Za kraj koncertnog dijela večeri ostao je Jaakko Eino Kalevi. Jaakki je Finac koji se glazbom počeo baviti prije desetak godina, a trenutno nastupa uz bubnjara i back vokalisticu. Uz svoj sanjivi disco pop privukao je najviše ljudi ispred pozornice i manje-više svi su se rasplesali. Koncertni dio festivala završio je u euforičnoj atmosferi, publika je zauzela pozornicu i plesala oko njega nekoliko pjesama te naravno još dobila i bis. Savršen kraj koncertnog dijela festivala.

Večer se nastavila uz DJ-e Dulash-a, Bossu b2b Moare, Lule (Kompleks) i Radio Roža Lounge.

 

Sve u svemu, hvale vrijedan festival, za sada još uvijek prilično malen, ali za razliku od nekih na jadranskoj obali, još uvijek nepretenciozan. Organiziraju nastupe kvalitetnih, ne toliko poznatih bendova i za sada privlače prilično raznoliku publiku. Nadam se da će tako i ostati i da se vidimo i dogodine.