Snovi se ostvaruju…

…tj. Ne bih mogla ni reći da sam ikada sanjala da ću gledati JAMC uživo….Tih ranih ’90-ih dok mi je muzika bila sve u životu, bendovi čije sam tekstove pjesama znala napamet rijetko su svraćali na ove prostore. Prije nekolicinu godina su se počeli dešavati koncerti nekih od tih bendova u Zagrebu i okolici.

Tako je ove srijede u Kino Šiški nastupao The Jesus And Mary Chain, škotski bend koji je djelovao negdje do kraja ’90-ih ali, kao što se to dešava u zadnje vrijeme, su se ponovo okupili i desetak godina kasnije su ponovo počeli zajedno svirati.

Samo deset godina kasnije, od ponovnog okupljanja, JAMC izdaju novi album ‘Damage and Joy‘ sa 14 novih stvari. Upravo taj album je razlog zašto su na turneji. A ja, u strahu od novih albuma bendova koje sam nekad slušala od 0-24h, nisam preslušala album već sam čula par stvari na radio stanicama i komentare kako novim albumom JAMC ostaju onaj stari bend kojeg smo svi voljeli.

Koncert počinje na vrijeme a za zagrijavanje su bili zaduženi slovenski shoegaze Haiku Garden kojeg smo imali prilike gledati na nasipu u Zagrebu prije koji mjesec, na PotPikniku. I onda, a i ovaj put su me iznenadili kako dobro zvuče. Obratite pažnju na dečke, na početku su karijere koja, nadamo se, će potrajati.  

JAMC izlaze na binu po rasporedu, malo nakon 21,30 sati. Kreću odmah glasno sa ‘Amputation‘ sa zadnjeg, promovirajućeg albuma. A zatim slijede stari hitovi koje nekadašnja i sadašnja darkerska publika vrlo dobro zna. Za promociju novog albuma iznenađujuće su malo svirali novih stvari (oko 5) a ostatak koncerta je obuhvatio ostale albume iz prošlosti. Ja se nisam žalila.

Još uvijek su glasni, a distorzirana gitara koja grije srce do usijanja je dovoljno glasna da nakon druge trećine koncerta ne čujete više dobro. Točnije, ne čujete više skoro ništa. William stoji iza i samozatajno svira svoju gitaru, jedva pogledavajući u publiku. A brat mu, Jim, koji ima zadatak pjevati i možda uspostaviti nekakvu komunikaciju sa publikom jedva izgovara par rečenica, smrtno ozbiljan. Ne, nisam dobila dojam da mu se nije dalo ili da nije zainteresiran, jednostavno je to to. To su JAMC. Bučni, ozbiljni i daleki. Tek na kraju, na drugom bisu smo dobili sramežljivi smiješak.

Što je koncert odmicao to je publika bila rasplesanija. A nakon očekivajućeg bisa, izašli su još jednom na binu uvjeravajući nas da je ovo zadnje i da nakon ‘I hate rock’n’roll‘ više se neće vraćati.

Znojna publika činila se zadovoljnom. Izašli smo van na zrak pripremajući se za povratak u Zagreb.

Meni je srce bilo puno. Braća Reid, iako poprilično stariji, još uvijek dovoljno glasni i iste energije kao prije 30ak godina.

Martina Pekčec

P.S. oprostite na patetici ali meni je ovo bio jedan on onih događaja koje treba „obaviti“ prije smrti.

https://www.facebook.com/JesusAndMaryChain/