Ovog četvrtka, 22. lipnja, bili smo u Močvari na koncertu benda Damo Suzuki’s Network.

Video zapis s koncerta.

 

Za one koji ne znaju, Damo Suzuki, rođen kao Kenji Suzuki, japanski je glazbenik koji je kraj šezdesetih proveo lunjajući po Europi sve dok u Njemačkoj nije upoznao članove eksperimentalnog/psihodeličnog rock benda Can i tamo se stacionirao. Uz Kraftwerk, Popul Voh i Neu!, bend Can je bio jedan od začetnika onog što danas zovemo krautrock, a Damo Suzuki je nakon kraćeg druženja s njima postao njihov pjevač i punopravni član benda. S njima je proveo razdoblje od 1970. do 1973. i snimio kultne ploče „Ege Bamyasi“, „Tago Mago“ i „Future Days“, nakon čega je zabrijao na vjeru i tek se 1983. ponovo vratio glazbi te od onda nastupa kao Damo Suzuki’s Network.

Njegov Damo Suzuki’s Network poznat je kao bend koji nema niti jednog stalnog člana osim njega, naime, on putuje i na svojim turnejama svira s lokalnim muzičarima koji su spremni za impro sessione, te muzičare naziva „sound carriers“. Prošlo je već jedanaest godina od njegovog posljednjeg nastupa u Zagrebu kada je nastupao s članovima benda Tena Novak, a ove večeri su mu se na pozornici pridružila tri člana benda Šumovi protiv valova, tri člana benda Šumski, četiri člana benda Franz Kafka Ensemble, jedan član benda Antenat i jedan momak čiji identitet nisam uspio strpat u ladicu. Sve u svemu, šarolika grupa domaćih muzičara uvijek spremna na improvizacije odvažila se na to da zasvira s Damom Suzukijem.

Prednost koju imaju muzičari koji sviraju s Damom je ta da se on uglavnom prilagođava muzici koju svira impro bend, a ne obrnuto, a pošto su večeras njegovu pratnju činili sve od reda vrsni glazbenici stvorila se prilično zanimljiva sinergija između benda i njega i odsvirali su odličan sat vremena dug set. Zvučalo je kao da su odsvirali dvije duge pjesme, ali bez stanke, sve u jednom dahu i naravno publici to nije bilo dovoljno.

Iako smo ove prevruće ljetne večeri svi od reda u Močvari bili znojni od glave do pete, a o članovima benda ne moram ni pričati, tražio se bis i publika je bila željna još malo preznojavanja uz njihov zvuk, pa se, bez obzira na prilično glasno pozivanje benda, na bis uz we want more činilo da od njega ipak neće biti ništa, sve dok ih Jinx (čovjek zaslužan za vizualni identitet benda Cul De Sac) nije na jedvite jade nagovorio da izađu van. Uslijedio je još jedan petnaest minuta dugačak set nakon kojeg su nam se Damo Suzuki i prateća mu impro ekipa poklonili i zasluženo otišli odmorit u back stage. Sve u svemu, prisustvovali smo jednoj prilično zanimljivoj psihodeličnoj sesiji.

 

Joža

 

https://www.facebook.com/pages/Damo-Suzuki/107604925936333