Ovog petka, 31. ožujka, bili smo u Zagrebačkom plesnom centru na performansu “Objekt U Subjekt Prelazi # Kralježnica”.

Video zapis.

Koreografija i izvedba: Nikolina Komljenović / Marijana Radović / Sahara Surogat / Zuni / Vesna Pondeljak 
Asistentica: Sanja Gergorić / Sanja Kraljica 
Dramaturgija: Tena Bošnjaković 
Glazba: Mijo Gladović /Jomi Ajjomi 
Dizajn svjetla: Marino Frankola 
Kostimografija: Sanja Gergorić i Nikolina Komljenović 
Scenografija: Marino Frankola i Nikolina Komljenović 
Produkcija: Nikolina Komljenović 
Koprodukcija: ekscena, Wiesen 55 e.V organization Berlin, Hrvatski institut za pokret i ples, Platforma.hr, DZIU Medika i Pučko otvoreno učilište Zagreb 
Više informacija: nikolinanina.tk

“Jezik boli spaja feminizam i cirkusku umjetnost u svojoj izražajnoj sposobnost da se istovremeno bavi iskustvom fizičke patnje i napora da se to prevlada, ne samo kroz spektakularne fizičkih akcije već kroz jednostavno žensko izvođenje.” Elaine Scarryja

Žensko tijelo na pozornici – moje tijelo – izvodi naizgled jednostavne radnje koje su za to specifično tijelo izrazito bolne. Fokus je na mogućnostima i granicama bola u tijelu. 

Svoje sam tijelo postavila kao objekt u prostor. Rastavljajući dijelove tijela u pokretu i istražujući ih pojedinačno, tragam za svojim specifičnim mogućnostima i granica boli. Svaki dio tijela najprije tretiram kao jedan sloj, a zatim slojeve spajam rekonstruirajući cjelinu ljudskog, mog tijela što otvara nove mogućnosti kretanja. Kroz objektivizaciju i rastavljanje svojeg tijela na dijelove, tražim sintetski put do subjekta – mene. Počinjem od mehaničkog gibanja tijela-objekta, prema individualnoj subjektivnosti mog tijela. Subjekt komunicira kroz svaki pojedini sloj s publikom, zvukom, svjetlom, prostorom … Svjetlo i zvuk nisu podređeni koreografiji već paralelno postoje i razotkrivaju svoje mogućnosti. U suradnji s dizajnerom svjetla Marinom Frankolom i Miodragom Gladovićem, majstorom zvuka, zajedno smo kreirali performativan sadržaj pred gledateljima. Marino koristi software koji vrši konverziju audio signala u svjetlosne impulse, dok Mijo koristi audio zapis i mikrofon koji bilježi informacije mog krvotoka, kretanja plućnih kontejnera, rastezanja kože kroz frekvencije prostora u kojem se nalazimo.