Sa dolaskom vijesti o preseljenju koncerta u Boogaloo pobudila se i druga perspektiva na sam event. Velik val nostalgije u generacijama koje su svoje zadnje koncerte u Boogaloo-u gledali 2008., te samim time je warmup i after dosta izgledao kao godišnjica mature gdje su se neke face susrele nakon dosta dugo, ozarene, sa istim derivatima u želucima, samo malo kraćim frizurama ?.
Video zapis s koncerta.
Koncert je počeo na vrijeme kao što je najavljeno i na stejđ su izašli češki momci – Inferno. Bend nastao, sad se već može reći davne, 1996. Dakle, bend sa pozamašnom diskografijom i kilometražom u dupetima, no meni ipak nekako prođoše ispod radara sve ove godine, tako da sam ih prvi put čuo i vidio upravo provirivši u Boogaloo. Scenski uigrana, vizualno upakovana petorka je odprašila nekih 30-40 minuta kvalitetne blekerice. Zbog već svima znane kakofonijske naravi Boogaloo-a, nisam uspio razaznati što se to točno dešava u stvarima, već sam cijeli koncert doživio kao kazališnu predstavu buke i svijetla, što po meni nije loše iskustvo za prvo gledanje benda koji vidim dosta svog identiteta oslanja na vizualni karakter.
Nakon kraće pauze od 15ak min, na stejđ su izašli Mayhem-ovci, spremni da izvedu u komadu kultni album prvijenac ‘De Mysteriis Dom Sathanas’ iz 1994. Iskreno, nisam imao pojma što očekivati. Nisam bio upoznat s činjenicom da će se stvari odsvirati prema originalnoj tracklisti s albuma, što se kasnije ispostavilo kao odlična kazališna predstava, sa minimalno svijetla i dosta dima – i naravno kakofonije ? Ne mogu prigovoriti za svirku jer je očito da je bend već neko vrijeme na turneji sa ovim materijalom i znaju definitivno što rade. Kao što mi je bio slučaj sa predgrupom, nisam previše obraćao pažnju na to koja je stvar na redu, nego se samo prepustio kompletnoj atmosferi Mayhema na velikom stejđu, sa Attilinim kerefekama između i tijekom pjesama, udišući pri tome miomirise škije koju je neko od komšija iz publike potajno ćiburio. Koncert je završen sa naslovnom numerom ‘De Mysteriis Dom Sathanas’ nakon čega su bijela svijetla označila kraj ove nedjeljne mise zadušnice. 
After druženje pred Boogaloom je ukompletiralo večer, dok je ekipa izmjenjivala svoje utiske koji nisu previše ostajali na tome da je zvuk bio loš jer su već naviknuti na tu činjenicu, nego se utopili u štorijama kako je sveukupna atmosfera koncerta revitalizirala neka stara prijateljstva, te stvorila isto tako neka nova. Sve to naravno pod punim mjesecom koji je kao naručen se cerio iznad Sveučilišne Aleje i otpratio raju u krevete, aftere ili pak grobove ?
Igor Atlija
photos & video by Joža
Leave a Reply
You must be logged in to post a comment.