Ove srijede, 5. travnja, bili smo u Attacku na koncertu bendova Action Toilet, Önkiirtás i Albatre.
Video zapis s koncerta.
Oko pola jedanaest na pozornicu izlazi prvi bend, a to je Önkiirtás. Nastup ovog benda je, čini mi se, sklepan u zadnji čas, pa ni ne čudi da su se muzički poprilično razlikovali od ostatka bendova ove večeri. Od ovog četveročlanog mađarskog benda dobili smo eksplozivan petnaest minutni set. Bijesni hardcore punk zvuk s malom dozom doom metala, sasvim solidna injekcija buke za početak večeri.
Uslijedilo je nešto sasvim drugačije, a to je novi zagrebački bend Action Toilet. Novi projekt Duleta, klavijaturiste benda Tigrova Mast i Brleta bubnjara u bendovima Gods Of Chaos i Panache Panache. Dule i Brle su se i u ovom bendu zadržali na svojim matičnim instrumentima, ali u ovom slučaju sviraju bez pridruženih članova i umjesto njih koriste matrice. Zadali su si prilično složen i zanimljiv koncept i bez obzira što obojica stvarno rasturaju svoje instrumente, nažalost, izvedba ove večeri i nije bila baš najuspješnija. Došlo je do totalnog tehničkog kolapsa i nakon svake od četiri stvari koje za sada sviraju uživo bi crknuo laptop ili program s kojeg su puštali matrice, pa bi čekali da se laptop restarta tako da su na kraju duže trajale pauze nego sama svirka. No na kraju krajeva su ipak odsvirali sve što su naumili i to zvuči prilično svježe i moćno, ali da bi krv u žilama proključala do kraja i da na najbolji način doživimo to što su nam dečki htjeli prirediti je falio kontinuitet, pauze su definitivno usrale atmosferu, više sreće s tehnikalijama slijedeći put.
I došao je red na zadnji bend večeri, a to je Albatre. Ovaj tročlani bend nastanjen u Rotterdamu nastao je prije pet godina i dio je nizozemske impro jazz noise rock scene, a u sklopu dvotjedne „Fall Of The Damned“ turneje odlučili su posjetiti i Zagreb. Ove večeri satnica se malo odužila i njihov red je došao tek oko pola jedan. Priuštili su nam skoro sat vremena noiseom prožete jazzcore svirke, kombiniraju se repetitivni bas rifovi i bubnjarske dionice sa zvukom vrištećeg alt saksofona, a čim su bas, bubanj i saksofon u igri prvo što mi naravno pada na pamet je bend Zu, s tim da kod Albatrea više do izražaja dolazi taj jazz element od mahnite buke koju proizvodi spomenuti bend.
Pred kraj svirke ubacuju i neke zanimljive hipnotizirajuće afro elemente, ali nažalost njihovu svirku do kraja gleda nas svega petnaestak, što i nije neka sreća, no pošto je koncert bio usred radnog tjedna, nije bilo ni za očekivati da će većina posjetitelja ostati u Attacku do pola dva.
Joža
Leave a Reply
You must be logged in to post a comment.