Ove subote 11. ožujka posjetili smo Grey Room povodom koncertne večeri pod nazivom Motus i prijatelji na kojoj su osim Motusa nastupali i bendovi Drotpad, B.T.K. i Sv. Jebem.

Video zapis s koncerta.

Pošto smo navikli da vikend koncerti u Grey Room-u obično počinju oko ponoći, u klub smo došli pola sata prije kad je na pozornici već bio drugi bend večeri, Sv. Jebem, te smo nažalost propustili premijerni nastup novog zagrebačkog hardcore punk benda Drotpad. Sv. Jebem je još jedno novo ime na sceni, ali s članovima koji već imaju fini staž sviranja po raznim zagrebačkim punk bendovima. U jedno pola sata svirke predstavili su nam svoju verziju hardcore punk zvuka, brze i žestoke, do dvije minute pjesme protutnjale su kroz Sivu sobu i raspametile sve prisutne. U svakom slučaju skroz dobar nastup, ako ne i odličan, pošto im je ovo ipak bio tek prvi.

Došao je red na bend Motus. O njima se u hardcore punk điru zna već manje-više sve, vjerojatno najdugovječniji punk bend u Hrvata, postoje tridesetak godina, jedina promjena od zadnjeg puta kada sam ih gledao je novi bubnjar, Thomas, meni poznatiji kao bubnjar iz benda Anesthesia. Pošto se ekipi iz benda nije dalo čekati do 2 ili 3 sata ujutro ne bi li zasvirali zadnji, kao što obično biva kod „glavnih“ bendova, odlučeno je da sviraju predzadnji, i to oko pola jedan. Do početka njihovog nastupa Grey Room je već bio fino popunjen i publika već dobrano podmazana, kao što se moglo i očekivati, koncert im je prošao uz konstantni pogo i singalong, što je već uobičajena praksa na njihovim gigovima. Praktički bi mogao prepisati reportažu s njihovog nastupa u Grey Room-u 2014., s tim da je razlika bila u tome da se ovoga puta ipak moglo disati u klubu jer je bilo ipak nešto manje ljudi nego onda, ali su svejedno napravili sasvim solidnu štalu.

Nakon njih došao je red na još jedan mladi zagrebački bend B.T.K. iliti Boli te kurac. Bendu je prije neki dan izašao prvi album pod imenom „Ka’e?!“, tako da je ovaj nastup bila svojevrsna promocija tog albuma. Teme koje zaokupljaju B.T.K. su tipične za street punk đir, zajebancija, cuga, šora i ulica, uglavnom klasična kvartovska spika, ništa preradikalno novo za taj đir. Iako su dobili termin da sviraju nakon glavnog benda, i to u 2 sata ujutro što nerijetko bude loše za bendove, imali su tu sreću da im je ipak dobar dio publike ostao na nastupu. Dalo se primijetiti i da imaju već solidnu bazu fanova koji osim što divljaju uz njihovu muziku veći dio nastupa, znaju i dobar dio njihovih tekstova, što nije mala stvar za bend koji postoji tek oko godinu dana. I ne samo to, bili su pozvani i na bis, pa im je tako svirka trajala nešto više od četrdeset i pet minuta.