Ove srijede 2.11.2016. u Močvari se tražila stolica više! Live nastup L’orchestre d’hommes-orchestres – LODHO, namamila je mnoge iako je cijena karata na dan koncerta dosegla vrtoglavih sto pedeset kuna.

Mnogi su došli poslušati i vidjeti kako Kanađani rekonstruiraju repertoar legende Toma Waitsa u nešto između kazališta, kabareta i koncerta.

 

Stage te večeri ovog poznatog zagrebačkog noćnog kluba prekrila je scenografija izrađena od pregršt predmeta iz 50-ih. I kako to već u kazalištu biva, kasnije tijekom večeri svaki od njih dobio je svoju ulogu. Naime svi rekviziti u jednom trenutku nastupa bili su iskorišteni kako instrumenti.

Tako smo mogli vidjeti i čuti kako zvuči kovčeg, drvena žlica između zuba, šalice za kavu, pucketanje bombona, boce, cijevi, baloni, mandarine, gitare i violine …

 

Svojim DIY pristupom L’orchestre d’hommes-orchestres napravili su odmak od bilo kakve uniformiranosti  i klasičnog koncepta izvedbe, te su svoj nastup bazirali na kreativnosti inovacija unutar namjerno zbunjujućeg. Svaka nova stvar iz repertoara Toma Waitsa odsvirana je novim postavom instrumenta i novom koreografijom. Fascinantna je bila njihova koordiniranost i izvježbanost prelaska sa stvari na stvar na tako malom prostoru prepunom rekvizita.

Meni je osobno bila odlična preinaka stvari „Black Market Baby“, gdje je četverac sinkronizirano izmjenjivao iste lančane pokrete u trajanju otprlike četiri minute. https://www.youtube.com/watch?v=fcqpYbmPXLY

 

Prvi rotirajući glavu na kojoj kaciga ima provučenu palicu za golf udara u tavu drugog koji daje trećem “high five“, koji  pak udara u zvono na vrhu kacige četvrtog koji se pritom saginje svakim okretom golf palice i udara prvog, i pritom ne prestaje svirati gitaru.

Tada se mogla uočiti njihova definicija sebe kao “one-man banda”, jer svojim sinkroniziranim tijelima predstavili su jedan rekonstruirani svijet Toma Waitsa.

L’orchestre d’hommes-orchestres – LODHO, za mene su savršeno uštimana skupina koja svojim DIY dizajniranim instrumentima predstavlja neuobičajen spoj vizualnog u auditivnom.

Ali, nikako mi nije jasno zašto Tom Waits?

Kada tokom cijele večeri nisu upotrijebili niti jednu cigaru!!! OK neki će reći zabranjeno pušenje, ali za potrebe stvaranje kreativnih zvukova rastrančirali su pucketave bombone, čokoladu, sapunicu, špagete.., ali  cigaru nisu.

Za mene je Tom Waits hrapavi glas, cigara i viski. Tako da su meni bili kao kad gledaš film po tebi dragoj knjizi, dobre vizualne ideje, ali jesmo li mi čitali istu knjigu?

 

Na pozornici:

Bruno Bouchard: glas, man band, gitara, kofer, špageti, violina

Jasmin Cloutier: vokal, gitara, bendžo, megafonom, čizme

Simon Drouin: vokal, usna harmonika, škare, boksačke rukavice

Simon Elmaleh: glas, električni bas, čekići, dječji krevetić

Sestre Gabrielle Bouthillier + Danya Ortmann: glasovi, čaj, lonci, maramice, čokolada

 

 

Vana Gaćina

 

photos by Mladen Pobi & Nives Milješić