U četvrtak 10. studenog održalo se #9 po redu Torpediranje, ovoga puta je Torpedo sindikat u Attack doveo dva benda Bosonogo djetinjstvo i Hard Skin.

 

Video zapis s koncerta.

 

Na žalost ili na sreću, u zadnje vrijeme, kao što sam nedavno pisao, sve češće u Zagrebu ima po dva ili tri zanimljiva događaja iste večeri, tako je ove večeri bilo malo zajebano odabrati gdje da se ode na gig; da li u Močvaru na L.A. Witch i Death Row Groupies ili na Torpediranje u Attack. Na društvenim mrežama sam vidio da nisam jedini s tom dilemom, al nakon ponovnog gledanja Fat Bobovih klipova na tjubu, a i činjeničnim stanjem da sam zadužen za puštanje muzike na afteru Antisalona u Mikru koji se kao i Attack nalazi u sklopu AKC Medike, odabir je pao na Torpediranje. Negdje oko pola jedanaest na pozornicu  izlazi već dobro nam poznati zadarski bend Bosonogo djetinjstvo. Pošto je gig kasnio dobrih sat vremena do početka njihovog nastupa u klubu je već bila fina količina ljudstva, čitaj pedesetak. Nažalost, ove večeri se nisu baš proslavili, imali su neke tehničke probleme i tijekom nastupa su u više navrata ispadali iz ritma, što ne znači da njihova verzija d-beat zvuka nije zvučala moćno jedan dio koncerta, al je u zraku konstantno visjela neka nesigurnost pa su tako pauze između pjesama prolazile uglavnom uz isprike od strane benda. Jebiga, nije bio njihov dan, a pošto sam ih gledao već podosta puta, siguran sam da je ovo bila samo iznimka, više sreće drugi put.

 

Nakon kraće pauze na pozornicu izlazi bend Hard Skin. Za one koji ne znaju, ovaj londonski bend postoji već dvadeset godina, članovi benda osim u Hard Skinu sviraju ili su svirali u bendovima Wat Tyler, Thatcher On Acid i The ‘Tones, a do sada smo ih imali prilike vidjeti samo jednom u našim krajevima i to 2012. na 20. Monteparadisu. O njihovom zvuku se nema što puno mudrovat, sviraju klasični britanski Oi!, ali ono što ih čini prilično originalnim u tom podžanru punka su njihovi zajebantski tekstovi u kojima se sprdaju sa svim živim, a ponajprije s punk i skinhead subkulturom kojoj i sami pripadaju. Tako je publika i ove večeri u pauzama između pjesama dobila jednu finu količinu budalaština i provokacija u britanskom stilu crnog humora, ponajviše od strane njihovog frontmena Fat Boba. A što se tiče same atmosfere za vrijeme svirke, bilo je kao što se moglo i očekivati, singalong i pogo nisu izostali, pivo se prolijevalo na sve strane, tu i tamo je bilo i poneko stejdždajvanje, uglavnom sve po propisima jedne takve manifestacije.

 

Na kraju su odsvirali i bis, na kojem su odsvirali i jednu obradu „If The Kids Are United“ benda Sham 69. Sve u svemu, kad bi morao dat ocjenu od 1 do 5 za ovaj gig dao bi mu minus 4, što nije loše, ali da su me baš oduševili, nisu pošto sam ih gledao na Monteu u puno boljem izdanju, a i svirka od cirka 45 minuta mi je ipak bila malo prekratka za ovakav tip bendova.

 

 

Joža

 

 

https://www.facebook.com/Hard-Skin-311213657748/?fref=ts

 

https://bosonogodjetinjstvo.bandcamp.com/