Ove srijede 19. listopada bili smo u Attacku na Doomtownovom gigu, ovoga puta su nam doveli bendove The Celetoids, Eke Buba, Death Row Groupies i Bad Noids.

Video zapis s koncerta.

Zagreb se očito pretvorio u koncertnu meku, ove večeri je stvarno bilo teško odabrati mjesto izlaska, Mike Watt je svirao u Močvari, Acid Mothers Temple u Tvornici, a Narednik Lobanja i Vod Smrti su slavili 10. godina postojanja u Vintageu, pa sam išao sistemom eliminacije, pošto sam Acide i Mike Watta gledao u više navrata, a nisam neki ludi fan Lobanje, odlazak na Doomtownov koncert i gledanje četiri garažna benda mi je u ovom trenu zvučalo kao najbolje rješenje ovog „užasno teškog“ problema.

Gig je počeo skoro pa točno, oko 21:30, s Doomtown Records bendovima, prvi su zasvirali The Celetoids, a nakon njih Eke Buba. Oba benda krasi prljavi garažni zvuk, s tim da je zvuk The Celetoidsa više pankoidan, dok Eke Buba više njeguje brzi distorzirani rock’n’roll zvuk i uz to dijele sličnu „in your face“ estetiku. Upravo su se vratili sa zajedničke europske turneje te smo od oba benda dobili još jednu debelu injekciju bjesnoće. Furiozno, nepretenciozno i divlje, više od ovoga ni ne očekujem od zvuka ovakvih bendova, to je to. I da ne zaboravimo, od jučer na bandcampu možete poslušat novi album benda Eke Buba: https://doomtownrecords.bandcamp.com/album/rat-bite-cs

Večer se nastavila u revijalnom garažnom tonu uz američki bend Bad Noids. Ovaj clevelandski bend postoji šest godina i u sklopu svoje druge europske turneje posjetili su i našu omiljenu šupu – Attack. Za vrijeme prvih par stvari nisam bio siguran da li bend već nastupa ili imaju tonsku probu, no onda im se pomalo stopio zvuk i počela se iz zvučnika slijevati sva ta prljavost garažnog hardcore punk zvuka. Uz tu kaotičnost taman je sjeo krešteći vokal njihovog pjevača koji zvuči poput nekog pomahnitalog lika iz crtića. Majstor, obučen u neki ajmo reć’ smetlarski kombinezon, tijekom cijelog nastupa radi razne vratolomije, nagurava se s publikom, pjeva dok stoji na rukama, bacaka se po podu i u nekom trenu čak i pali svoju kosu. U svakom slučaju, lik je totalni showman. Moram i reći da me sama pojava pjevača podsjetila na Johna Belushija iz Animal Partya, pa mi je njegov nastup bio samo točka na i. Sve u svemu, bend je na najbolji mogući način nastavio tradiciju clevelandskog garage punk zvuka i u naše krajeve donio duh domaćih im bendova Dead Boys i Pagans.

I za kraj večeri ostaju Bečlije Death Row Groupies. Imali smo ih već priliku vidjeti u Attacku na Uskrs, tada su premijerno svirali kod nas s bendovima Peenteers i Eke Buba. Ovaj trio iz Austrije čine bubnjar i dvije vokalistice koje sviraju bas i gitaru. U međuvremenu im je izašao i prvi album „The Drug Tito Tapes“ https://deathrowgroupies.bandcamp.com/album/the-drug-tito-tapes za domaći XXX Tape Sessions Gorana Lautara. Ovoga puta, kao i prošli put, otpuhali su nas svojim zvukom. Ima tu svega, raštimanog rock’n’rolla, grunge histerije, crassoidnog prizvuka i naravno garage punk prljavštine. Pretpostavljam da spoj svih tih žanrova možda i ne bi toliko dobro zvučao bez energičnog nastupa koji vas jednostavno tjera da se, i nakon što je bend i većina publike napustila prostoriju, nastavite derat „we want more, zugabe (kod nas popularniji kao dugave)” ili jednostavno „hoćemo još“.