U četvrtak 29. rujna bili smo u Močvari na Kalifornijskoj jeseni u Beat Cityju 2 gdje su nastupali bendovi Dog’s Beach i Levitation Room.
Video zapis s koncerta.
Nakon što sam pročitao opis bendova koji sviraju večeras iz zamrzivača sam izvadio LSD s likom druga Tita kojeg mi je stari zamrznuo ’67, ne bi li i ja jednog dana bar malčice osjetio atmosferu ljeta ljubavi, stavio sam si cvijet u kosu i uputih se u Močvaru, jer ko nema Močvaru i San Francisco mu je dobar. Prije nego sam uzeo papir rekoh malo mi izgleda prevelik, al kad je bal, nek je bal i opala kliznuo je niz grlo.
U trenutku kada sam ušao u Močvaru ispred pozornice je već svirao novi domaći bend Dog’s Beach. Imali smo priliku prisustvovati njihovom premijernom nastupu koji se dogodio ovoga ljeta u sklopu Thrash Will Smash Vol. 3 izložbe kada su poslužili kao živi soundtrack u jednoj od izložbenih prostorija Kreativnog centra Ledana i tada su svirali manje-više čitavu večer. U međuvremenu su odlučili da žele nastaviti sa svirkama, pa im je tako ovo večeras bio prvi najavljeni/službeni nastup. Uglavnom ekipica brije na lagani psihodelični zvuk, najbliži surfu, nije da im je zvuk nešto ludo originalan, utjecaj šezdesetih je naravno očit, ima tu i ponešto Morriconea, al sve u svemu, zvuče prilično dobro. Jedino što mi je malo kvarilo atmosferu je to što papir još uvijek nije počeo radit, pa sam počeo derat po pivama.
Nakon njih na pozornicu izlazi američki bend Levitation Room. Sami kažu da je na njihovu glazbu ponajviše utjecalo ljeto ljubavi iliti ljeto ’67, okupljanja po parkovima, uzimanje halucinogenih supstanci, festivali, ljubav i naravno psihodelična muzika tog vremena. Izdali su album za Burger Records s kojeg smo u Močvari već imali priliku vidjeti bendove poput Dead Meadowa i Cool Ghoulsa, pa je tako došao i red na ove psihodeličare. Nastup im je počeo u relativno veselom plesnom ritmu, uz ponešto tehničkih problema nastavili su svirku u nešto sporijem i zavaljanom tonu, al su se do kraja nastupa vratili na početni kolosijek. Uglavnom priuštili su nam jedan skroz kvalitetan nastup, al za moj ukus možda ipak malo prekratak za ovu vrstu muzike, svirali su oko četrdeset i pet minuta.
Sve u svemu, do kraja nastupa sam došao do zaključka da me moj stari dobrano zajebao i da sam najvjerojatnije progutao poštansku markicu s likom druga Tita, al nema veze, bilo je sasvim dovoljno kemije u domaćoj pivi da su se uz psihodelične zvuke ovog kalifornijskog benda i bez papira rastapali močvarini zidovi.
Joža
https://www.facebook.com/Dogs-Beach-651923144976206/
Leave a Reply
You must be logged in to post a comment.