Kratak uvod za one koji nisu pročitali tekst s prvog dana festivala (http://subsite.hr/2016/08/no-sanctuary-festival-3-prvi-dan/). Za vikend 29. i 30. srpnja, povodom održavanja trećeg po redu No Sanctuary festivala, posjetili smo riječku Harteru. Ovaj se festival prve dvije godine održavao u Belgiji, a pošto je organizator festa „naš čovjek“, odlučio je da ga ove godine, uz pomoć prijatelja, organizira u našim morskim krajevima i svaka mu čast na tome. Na festivalu je u dva dana nastupalo 29 bendova, prvi su dan nastupi započeli nešto prije 18 sati i trajali do 4 sata iza ponoći, a drugi dan je sve počelo već oko 16 sati i isto tako trajalo do 4 sata ujutro. Bile su postavljene dvije pozornice, gornja i donja, a bendovi su nastupali jedan za drugim; kad na jednoj pozornici bend završi sa svojim nastupom, na drugoj sa svirkom započinje slijedeći bend.

Video zapis s drugog dana festivala.

Budimo se oko 10 sati s prvim udarom sunca na našem dijelu kampa, odlazimo u lagani đir do grada ne bi li pojeli nešto, za promjenu popili i pokoje hladno bezalkoholno piće i odčilali do 16 sati kada je zakazan početak drugog dana festivala. Ulaskom u Harteru srećemo (po podu) dosta žrtava prve večeri, podbuhle i nenaspavane face po svuda, al’ eto, show must go on, pa tako talijanski bend Askesis zauzima poziciju na donjoj pozornici i bučnim black-death metalom pomalo razbuđuje i priziva „zombie“ ekipu u još jedan pohod. Sad već pomalo razbuđena ekipa kreće u razgibavanje odlaskom na gornju pozornicu gdje nas čeka domaći d-beat hardcore bend Disbaja. Jedan član benda (poznat uredništvu) nakon nastupa mi nudi 100kn da napišem da su bili baš loši, al’ ne mogu jer su mi baš sjeli, a očito i ekipi u publici jer su već uz njihov nastup započele razne punk vratolomije, bajo drugi put ponudi barem 200kn :).

Askesis

Disbaja

Uslijedio je francuski crust bend Lust for Death koje sam odgledao vrlo kratko pošto smo baš dobili lust for žderanje i odlučili obići oba štanda za klopu gdje smo pojeli pizzu i neku kombinaciju maneštre i vegan rižota. U svakom slučaju svaka pohvala kuharima koji su nas oba dana hranili. Punih trbuha odlazimo gore pogledati još jedan domaći bend, a to je Masakrist, crust grind punk sa ženskim vokalom. Ovoga puta pjevačica većinu koncerta provodi sjedeći, kao što je sama rekla; ne zato što je princeza, nego zbog ozljede, ali ih to nije omelo da odsviraju još jedan skroz solidan gig.

Lust for Death

Food

Masakrist

Na donjoj pozornici slijedi još jedan bend sa ženskim vokalom, ovoga puta iz Italije, a to je Stasis koji nam upriličuju prilično moćnu crust punk svirku. I eto, došlo je vrijeme za jedno od poznatijih imena prve večeri, a to je belgijski bend Agathocles. Ovaj grindcore bend ili kako ga oni zovu mincecore, postoji već preko trideset godina. Doduše pjevač/basist Jan Frederickx im je jedina konstanta, lista bivših članova im je skoro dugačka k’o i lista split albuma koje su izdali, ali i dalje uživo zvuče prilično moćno. Za vrijeme koncerta na vokalu im se pridružio i pjevač benda Cancer Spreading, a najveći kaos je izbio na kraju giga kada se Jan oslobodio okova basa i odradio set starih brzih stvari samo uz mikrofon na što je publika odreagirala mahnitim pogom i skokovima s pozornice.

Stasis

Agathocles

Ubrzo nakon Agathoclesa donju pozornicu zauzimaju njihovi talijanski prijatelji Cancer Spreading. Uz njihov stenchcore metal crust u prvim redovima nastaje kaos što i priliči ovom deset godina starom bolonjskom bendu. Penjemo se nazad gore ne bi li vidjeli dobro nam znani banjalučki screamo hardcore bend Deer In The Headlights. Ovaj nastup im je bio posljednji na njihovoj jednotjednoj europskoj turneji, i meni osobno njihov najbolji nastup kojemu sam prisustvovao, a gledao sam ih podosta puta.

Cancer Spreading

Deer In The Headlights

Uslijedila je možda i najduža pauza između svirki nakon koje donju pozornicu zauzima belgijski bend Silence Means Death. Uz njihov crust’n’roll, kako ga oni vole zvati, u zraku se osjetio duh Lemmya Kilmistera i u publici je nastao možda i najveći kaos na ovom festivalu, a ove večeri sigurno. Na jednoj stvari pridružio im se i vokal iz benda Đornata. Prljavi, brzi rock’n’roll punk koji jednostavno melje sve pred sobom, za mene – to je to. U kratkoj pauzi imali smo priliku vidjeti performance Inex Cirkus Teatra „Fire & Apocalypse“ gdje su se kostimirani prošetali dvorištem i pokazali umijeće manipulacije vatrom.

Silence Means Death

Inex Cirkus Teatar

Slijedi posljednji domaći bend na ovom festivalu, a to je požeški Fight Back. Ovaj crust hardcore punk bend s muško/ženskim vokalima složio je poprilično dobar šou za vrijeme kojeg je naravno najveći kaos bio uz pjesmu „Pank pankerima“. Nakon njih se spuštamo na švedski bend Misantropic. Još jedan bend sa ženskim vokalom ove večeri, ovaj put u d-beat hardcore usmjerenju. Za vrijeme njihovog nastupa na donjoj se pozornici okupilo možda i najviše publike ove večeri, pa je tako za vrijeme njihovog nastupa bila poprilična gužva i kaos u prvim redovima čemu je dodatno pridonijela pjevačica koja je za razliku od većine bendova najviše vremena provela u prvim redovima uz publiku kod zaštitne ograde, a ne na pozornici što je rezultiralo prilično moćnim nastupom.

Fight Back

Misantropic

Odlazimo na gornju pozornicu gdje nas dočekuje glavom i bradom Satan. Kao što sam napisao u tekstu vezanim uz brazilski bend Deaf Kids, francuzi Satan su s njima na zajedničkoj europskoj turneji, pa su tako zajedno posjetili i ovaj festival. Oderali su cirka pola sata bukkake grindcorea, kako ga oni vole zvati, a meni su osobno dodatno zanimljivi zbog artworka koji im uglavnom radi ekipa vezana uz Le Dernier Cri kolektiv. Spuštamo se dole na nastup britanskog benda Agnosy. Sad već pomalo uljuljani od umora dobivamo još jednu injekciju crust punka, ovoga puta stiže direktno iz Londona i daje nam još malo snage da izdržimo posljednja dva benda.

Satan

Agnosy

Čast da zatvori gornju pozornicu pripao je kanadskom crust death metal punk bendu Ahna. Ovaj bend je specifičan po tome što im pjeva i bubnjarka, a ovoga su puta na turneju krenuli bez obzira što im je gitarist/drugi vokal na dan kada im je počela turneja slomio gležanj. Svaka im čast na neotkazivanju turneje te održavanju odličnog nastupa. Za sam kraj festa, na donjoj pozornici, ostaje slovenski bend Leechfeast. Njihov mračni i spori sotonski doom sludge zvuci pomalo vade i zadnje ostatke ono malo duše što je možda ostalo u nama i odvode nas u dubok san. Ostaju samo zvuci krikova zombi postapokalipse i, tu i tamo, kroz san u daljini se čuju kao gromovi, autoputom prolaze kao vjetrovi, odlaze na dalek put, ko to može znati, samo neki stoper ljut, što ih prstom prati ……Motori, Motori, Motori…..

Ahna

Leechfeast

Sve u svemu, jedan odličan festival, po mom ukusu sviralo je i možda malo previše bendova po danu, pa ne bi bilo loše da se ista količina bendova rasporedi na tri dana ili jednostavno smanji, jer su stvarno rijetki primjerci odgledali sve bendove. No usprkos tomu, atmosfera i lineup su stvarno bili dobri te se nadam da se i dogodine vidimo opet na Jadranu.

Joža

https://web.facebook.com/NoSanctuaryFestival/?fref=ts

https://web.facebook.com/askesisblackmetal/?fref=ts

https://web.facebook.com/LustForDeathstench/?fref=ts

https://web.facebook.com/disbaja/?fref=ts

https://web.facebook.com/satansatan/?fref=ts

https://web.facebook.com/Misantropic-238779679561139/

https://web.facebook.com/Cancer-Spreading-160560837334955/?fref=nf

https://web.facebook.com/stasispunk/?fref=ts

https://web.facebook.com/AHNADEATH/?fref=ts

https://web.facebook.com/leechfeastantispeed/?fref=ts

https://web.facebook.com/Masakrist-389131601104517/?fref=ts