Prije par dana je u KSET-u, u organizaciji Zavoda za eksperimentalni zvuk, bio odličan koncert američkog dua Qui. Nakon sličnih svirki se uvijek sjetim riječi Ice koji je prije par godina uspoređivao Amsterdam i Zagreb, sa zaključkom da Zagreb naveliko šiša Amsterdam po pitanju ponude koncerata nezavisnih avant/rock bendova. Trenutno imamo sreće da pored dva velika kluba imamo još tri, četiri mjesta na kojima ljudi mogu otkrivati čudake, zanimljive i kreativne umjetnike.
Video zapis s koncerta.
Pošto je jučer završila retrospektivna izložba o djelovanju SC galerije s početka devedesetih, spomenuo bih tu umjetničku scenu oko Kugle glumišta koja je, izgleda, institucionalizirala u Zagrebu štafetu drugačijeg rocka. Zahvaljujući njima, kroz Zagreb su tada prozujali MDC, Fugazi, Dead Milkmen, Jesus Lizard, Victims Family i drugi moji odgajatelji. Ne mogu se oteti dojmu da je tada sve krenulo i da se vrući kesten lagano prebacivao iz dlanova u dlanove, pa tako danas imamo KSET, Attack, Urk i SC kulturu promjene.
Qui su već par puta bili u Zagrebu, ali u angažmanu Davida Yowa, poznatog frontmana Scratch Acida i Jesus Lizarda. Kao dvojac postoje već petnaestak godina, s određenim pauzama, i u tom vremenu su razvili vrlo zanimljiv zvuk. Recimo da eklektično spajaju cabaret i punk, broadway i noiserock, jazz i humor, dramu i rock. Karakteri pjesama su im kao mali katalog Ipecac rec i Three one G rec koji su im izdali albume. Pretenciozno bih dodao da kao što je Shakespeare stvorio galeriju likova, Qui su stvorili mnoštvo muzičkih vinjeta i dramskih odnosa. Usudio bih se reći i to da originalnosti njihovog zvuka doprinosi dvoglasno pjevanje koje ima snažni instrument u dinamici live izvedbe. Ne mogu se sjetiti nekog benda koji je uživo odlično baratao dinamikom i na taj način postigao svježinu i neopadanje interesa publike. Navodno sam negdje pročitao kako su Bad Brainsi vrlo rano, u svoj pankerski set ubacili dub stvari i time uspjeli očuvati svježinu krvavog poga tijekom cijelog koncerta. One luv!
Qui su originalno duo gitarista Cronka i bubnjara Christensena, a pojavom su me asocirali na Simona & Garfunkela što odmah izvlači osmijeh jer dečki izgledaju dobroćudno i lomljivo. Forma dua vrlo lako uspostavlja intimnost na pozornici koju su pomiješali s humorom i autoironijom. Kako god gledali, njihove vrhunske glazbene vještine prirodno su ugradili u duhoviti performans u kojem ne siluju publiku svojom ekstrovertiranošću već publici daruju intimu, inteligenciju i osmijeh.
Na koncert sam otišao nagonski, vidio sam samo “Mucho Sex in America” koji me pogodio u žicu. Nakon koncerta sam išao pogledati ostale video materijale i dečki su si dali truda da za skoro svih 11 pjesama s posljednjeg albuma “Life, Water, Living…” naprave video klipove. U tim spotovima se pogotovo vidi kako se dobro zabavljaju s motivima npr. romantične muke, krvožednog masakra i halucinacije sa zobenom kašom. Zanimljivo mi je da u video mediju imaju drugu vibru, tu im se kanalizira i potencira njhova žica za dramu. Drugačije nego live, možda naglašena teatralnost u videu neke ljude i odbije od livea. To bi bilo pogrešno! Ne radite tu grešku!
Uglavnom, sljedeći put ne propustiti njihov koncert!!!
Tvr-Du
photos & video by Joža
One thought on “Qui na ZEZ-u u KSET-u!”