Dočekali smo i taj dan, oproštajni (ilitiga, po ne znam ni ja koji puta, ZADNJI) koncert legendarnog riječkog punk benda Pasi zagrebačkoj publici (naime, sviraju još 30.4. u Puli).
Video zapis s koncerta.
Bend na čijim su liriksima i mjuzi odrasli mnogi od nas i jedan od rijetkih hrvatskih bendova koji se s pravom može pohvaliti svojom dva desetljeća dugom karijerom i ogromnim utjecajem na domaću scenu. Ogromnim utjecajem što zbog mjuze, što zbog ne imanja dlake na jeziku i iskrenosti a što zbog kritičkih tekstova o stanju države i društva. Definitivno je bilo za očekivati da će ama baš svaki panker izgmizati iz svog podruma, šahta, kojeg već kurca, ali baš u ovolikom broju, stvarno sam ostao u šoku. Stigli smo oko pola 10 pred Tvornicu pred kojom se već navel’ko čekalo u redu za ulaz u veliki pogon a park preko puta bio je još uvijek dupkom krcat ekipom. Nije se tu naravno radilo samo o panksima, već i o melodičarima, hardkorašima, skinsima, metalcima i kojekakvim glavama. Ipak se radi o bendu koji već 20 godina neumorno puni klubove i topi naša mala srdašca.
Cuganje ispred, zajebancija, pozdravljanje svih frendova i poznanika koji su došli te tamo negdje oko 22:15 kupimo se laganini prema upadu jer smo načuli da bend kreće točno u 22:30, a kako nije bilo predgrupi, valjalo se na vrijeme instalirati na neku dobru poziciju. Dosta nadobudno od nas što se tiče dobre pozicije jer je prostor kad smo ušli već bio do vrha krcat s ljudima. Progurao sam se točno negdje na sredinu i u tom trenu kad sam pustio sidro, krenuo je krš i lom. Od prve sekunde ekipa pjeva, skače, poga se, zalijeva s pivama a već na drugoj stvari imenom „Debeo“ pada i skidanje majice i pokazivanje trbuha i „trbušnih valova“ od strane pjevača Dode. Nedugo nakon toga, shvatio sam da mi zvuk i nije baš neš pa sam glavom bez obzira pohrlio prema šanku po jedno hladno te se dislocirao na sredinu balkona(gdje sam i ostao do kraja koncerta) gdje je zvuk ok, ništa posebno, no u svakom slučaju bolji nego dolje.
Odma u startu se moglo vidjeti da je bend pripremio pravu feštu čim je Dodo najavio da će se na stejđu pojaviti i neki stariji članovi i da će odsvirati neke od pjesama koje nikad nisu svirali lajv. I tako je i bilo! Uz izmjene na stejđu zavrtila se tu pozamašna količina pjesama sa sva 4 albuma kao što su „Reci mi da li te boli“, „Svoje ja“, „Rezervna Radna Armija“, „Degeneral“, „Numerički Bordeli“, „Istina“, „Odavno“, „Junaci Našeg Doba“, „Slobodan da kažem Da“, „Nema Frke“, „Proljeće“ itd. Mene najviše doduše iznenadilo kad je krenula stvar „M za Sve“ jer ju nikad nisam čuo niti doživio lajv. Naravno tu je bila i svima poznata „Jebo te Bog“ na kojoj je ja mislim bio najveći kaos, na kojoj je po zraku bilo svega, od pivskih čaša, tenisica, kapa, majica a pao je dakako i poneki stejđ dajv.
Nakon dva sata svirke, Pasi su napustili stejđ no ne zadugo. Publika je idalje bila tol’ko nabrijana i fućkanjem i pljeskom ih zvala nazad da su se jednostavno morali vratiti nazad. Odgovorili su sa „Kada Umrem“ i „Eterle“ te opet napustili stejđ. Naravno da je publika idalje neumorno fućkala i derala se pa su se vratili na još jedan bis i odrokali „Filistarske Pločnike“. Ostavili su nas Dodinim riječima: „ Ako vas bar jedna trećina odavde izađe nasmiješena – mi smo svoj cilj ispunili!“, naklonili su se te otišli u povijest.
Moram priznati da iako nisam nikad bio neki veliki fan Pasa, da mi je istinski bilo žao kad su po zadnji put napustili stejđ i da sam se osjećao nekako blago melankolično jer ipak, kako god pogledao, uvijek su njihovi gigovi bili zabavni, puni emocija, smijeha i ljubavi.
Dragi naši Pasi, želimo Vam puno sreće i uspjeha u životu i nadamo se da ćemo se opet negdje sresti i pjevati zajedno. Kako ste i sami rekli, možda „povodom nekog benefita“! :)
Antonio Lacko – Lac
Photos & video by Joža
Leave a Reply
You must be logged in to post a comment.