U ovom žurnalu:
1. Moj prvi FIJUK
2. Prostor i neki izlagači
3. Kako je prošla anarhija/ blok 45
4. Odjavna špica
FIJUK U NOĆI
Kada bi ljudi iz sličnog miljea, manji, nezavisni izdavači, koje ćemo za ovu priliku nazvati “alternativnim”, iz Berlina, Ljubljane, Zagreba, Milana, Beča, Ciriha, itd., mogli da vide u kakav prostor ovde morate da molite alternativce da dođu ili izlažu – plakali bi.
Sam prostor je kao stvoren za ovakve fešte. Nemam fotke, a one koje možete videti na sajtu CUK IMAGO uglavnom su s nekih svirki, kada je sve mračnije. (Ovde sam probrao neke s prvog FIJUKA, od 26. IX 2015). Ali, sada je sve bilo prilagođeno izlagačima, uglavnom knjiškim, fanzinskim i grafičkim: dobro osvetljenje, s dovoljno tihom muzikom, makar do 10 uveče (što je prilično bitno, za komunikaciju oko knjiga i drugih stvari za čitanje), i sa više nego zgodnim površinama i nišama za izlaganje.
Beogradske noćne ptice dobro znaju o kakvom je prostoru reč, tamo se već duže vreme dešava svašta, ali da kažem nešto o tome iz drugog ugla. Ako gledamo od ulaza iz Dečanske, u tom ogromnom prostoru, od nekih 600 kvadrata, odmah desno počinje niz separea, idealnih za male galerijske postavke svega što se uklapa u taj kontkest (grafika, tekstil, rukotvorine uopšte). U jednoj od th “galerija” bila je postavka portugalskog kolektiva OFICINA ARARA, koja mi je odmah privukla pažnju. Jaki grafički radovi, ali i plakat s ručno (i, naravno, umetnički) ispisanim rečenicama iz “Ukidanja rada” Boba Bleka! Onako za početak!
Ako nastavite u krug, naizlazite na ogroman šank (smešne cene, pomalo nestvarno) – pri čemu vam se s leve strane nalazi centralni prostor, s dosta mesta za sedenje, ali, opet, i za izlaganje – i dolazite do niza stolova tačno naspram ulaza, gde smo uglavnom bili raspoređeni mi s knjigama. Odmah do mene bili su beogradski anarhosindikalisti, razvrstani u dve kolone – knjižara-izdavač BARABA i CLS – moji večiti antagonisti (i obrnuto), ali, s kojima sam sada u sasvim korektnim odnosima, na nivou lagane razmene grubih, prijateljskih šala. Pored toga, BARABA mi je poklonila i dva svoja bibliofilska izdanja, vrlo luksuzna, možda i preluksuzna (mada, zaista besprekorno urađena), ali i zanimljiva: Benjaminov esej, “Raspakujem svoju biblioteku: beseda o kolekcionarstvu” (predivan tekst, koji sam čitao ranije, na engleskom, potražite kao “Unpacking my Library”) i “Corpus hermeticum”, meni nepoznato štivo, ali za koje mi rekoše da je bitno za razumevanje hermetičke tradicije i njen uticaj na renesansnu kulturu. Proverićemo!
Druga koncentracija knjiških i grafičkih sadržaja bila je odmah levo od ulaza – FIJUK prodavnica & Raša Kosmoplovac(grafički najjači, prelistavam katalog FIJUKA, s raznim autorima, koji mi je poklonio Mileta, i zaista sam zapanjen nekim radovima), LOM (sa ekstra popustima, samo Trklja i ja smo im pazarili 4-5 knjiga, a baš i nismo neke mušterije) i BEOPOLIS. Podrška LOMA i BEOPOLISA inače je bila ključna, da bi se osetio pomak ka knjiškim sadržajima; o tome još malo u nastavku.
Vreme je bilo loše, kiša ceo dan i veče, relativno malo izlagača i posetilaca – ali, opet su stalno pristizali, pojedinačno i u manjim grupama. Kod mene na štandu, jedva da sam imao vremena da sednem i ispušim koju cigaru. (Loša vest za nepušače i dobra vest za sve ljude dobre volje: pušenje je dozvoljeno; prostor je toliko veliki da nema gušenja ili makar nije kritično.) Zato nisam stigao ni da čestito obiđem ostale štandove. Veliko interesovanje, za izdanja anarhije/ blok 45, iznad svih očekivanja – pri čemu unapred nisam bio mnogo skeptičan, ni u odnosu na celu ideju, niti na “prođu” tovara iz mog del-bojevskog kofera na točkiće.
Inicijatori FIJUK sajma, pre svih Mileta, Raša i Mia (koja me je i povezala sa Miletom, a Rašu sam znao još iz starog Beopolisa), dočekali su me kao rođenog burazera. Obezbedili su mi dva stola, na samom početku tog niza štandova naspram ulaza, na drugom kraju sale, i odmah pored jednog separea, gde su mogli da se smeste svi oni koji su se zadržavali kod mene. Nije moglo bolje. Mnogi nisu došli, ali mnogi jesu i onda priči nije bilo kraja.
Pored toga, svi oni noviji bukleti, u koje sam najviše verovao – i u koje nije bilo tako teško verovati: DADA (najmanje 5 naslova), Pazolini (komplet od 5 bukleta), Adorno (“Snovi”), Rotko (“Crveno”), uz Debora (“Društvo spektakla”), Boba Bleka (“Ukidanje rada”) i još neke starije naslove – doslovno su planuli, pri čemu sam neke imao i u većim serijama, ne samo u onim mini, od po 3 primerka. Koliko god da sam poneo, otišlo bi. Tačnije, koliko god da sam uspeo da pripremim, pošto vam je to sa bukletima tako: najskromnija štampana forma, ali vremenski i finansijski najskuplja.
Samim tim, bilo je i priloga, puna kapa. U stvari: kapuljača. Ni neki štand sa cenama, sa sličnim izborom, ne bi prošao bolje. Naravno, ne može uvek tako: to su stvari koje dugo nisam iznosio napolje, delovalo je kao nešto novo, neki prijatelji i čitaoci-namernici su posebno pomogli, itd., ali kada to radite redovnije, onda iznosite manje-više iste naslove, pred sličan svet, i to ima svoje granice. Opet, Beograd je taman toliko veliki, da ta granica nije tako blizu. Vredi nastaviti, samo ako se bude moglo – i to ne samo zbog priloga. Dolaze ljudi, i to uglavnom mlađi, koji još čitaju, što uvek iznova zapanji i obraduje, a bilo je i nekih novih poznanstava i vrlo zanimljivih razgovora. Kao i na svakom vašaru, bilo je tu raznog sveta, raznih scena, ali nijedna neprijatna. Sve u svemu, vrlo pozitivno iskustvo.
FIJUK se nastavlja: sledeći je već 30. decembra. To apsolutno treba podržati. Kao što sam rekao, nas izdavača bilo je relativno malo, ali ovo je tek početak. Mnogim manjim izdavačima i distributerima, kada im spomenete ovakvu priliku, dok ne osete prostor, to deluje kao nešto prilično neisplativo: donositi knjige, raspakivati se i pakovati, zbog 5-6 sati prodaje, jednom mesečno? Ahhh…. I još ta kiša… Realno, dopremanje knjiga i nameštanje štanda, čak i manjeg, nije tako mali posao i nikada ne znate šta vas čeka. Ali, evo kako je bilo, makar u mom kutku, po lošem vremenu, na sajmu koji tek počinje.
Kada je reč o neknjiškim stvarima, kažem, nisam stigao da obiđem sve štandove, ali još kad sam bio u FIJUK prodavnici video sam kakvog sve tu originalnog materijala ima. Kao što reče Mjehur Ubica, u jednoj predsajamskoj poruci koju mi je poslao: “Ovaj FIJUK mi se svidža – ima raznih džidža-bidža”. Nešto su zaista sitnice, ali često vrlo originalne (cegeri, majce, duksevi), a nešto ozbiljni printovi-grafike, koji bi nekog zaista mogli da obraduju ili ponesu. Kupujemo jedni drugima sva ta bezlična, industrijska sranja, pored svih tih malih čudesa, koja ljudi još prave. A prednost ovih drugih je i to što su vam nekako bliža i mogu vas podstaći da i sami napravite nešto. Nisam neki sakupljač stvari ili slika, ali sledeći put ću sve to pogledati malo bolje.
U svakom slučaju, ne oklevajte da se prijavite, nezavisno od toga da li ste jedinka za sebe, mali izdavač ili distributer, knjiški ili neki srodni. Izlagački prostor je besplatan, ima ga, ako zafali stolova, tu su one niše, ima elemenata za improvizacije. Sami osmislite i okitite svoj kutak. Računajte da nešto tek počinje, da za sve treba vremena, ali i da jedno vuče drugo. Najzad, sami stvarajte svoje čitaoce ili gledaoce, ako već radite nešto namenjeno bližnjima. Za tako nešto, treba se izložiti. A ako FIJUK pregrmi ovu početnu fazu, kada mora da se rve sa skepticizmom izdavača i pritiskom onih koji se ne uklapaju u zamišljeni kontekst (sam po sebi vrlo širok, još u razradi, ali koji ipak ne uključuje baš sve što ljudi rade), ti isti koji sada oklevaju, uskoro će stajati u redu za neko mesto na FIJUK sajmu. Samo da sve potraje. Na pomolu su još neka povezivanja i proširivanja, sve može lako da preraste u još povoljniji ambijent. FIJUK ekipa je tome zaista posvećena, s retkom energijom i istrajnošću, tako da verujem da sve ide u dobrom pravcu.
Zbog specifičnosti proizvodnje bukleta, koji sada nose ovo moje izdavaštvo, u nedostatku uslova za štampu knjiga, pitanje je koliko ću ja prvi moći da izguram tempo od jednog FIJUKA mesečno; ali, za ovaj naredni sam već počeo da se spremam. Možda će biti potrebna pomoć BUBAŠVABA PRESA, tako da ću se oko toga još javiti.
Hvala FIJUKU i svima koji su došli!
Pratite situaciju na stranici FIJUK prodavnice i prijavite se za neki od narednih FIJUK sajmova! Ili dođite na sledeći, 30. XII, da vidite kako sve to izgleda i možda prepoznate sebe tamo.
Toliko u ovom javljanju, hvala na pažnji, živeli, ćao
Aleksa Golijanin
Porodična biblioteka/ Žurnal/ Lista blok 45/ Galerije
anarhiju/ blok 45 pomažete i tako što ćete ove poruke slati dalje.
One thought on “FIJUK sajam malih izdavača: Kako je bilo!”