Usred tjedna, u srijedu 4.11., KSET se dupkom napunio. Razlog? U goste su nam opet stigli francuski High Tone, jedni od pionira francuske dub scene. S radom su započeli davne 1997. i do sada su izdali preko 15 albuma. Bilo je tu hrpa suradnji s raznim bitnim imenima njihove scene (Kaly Live Dub, Improvistaors Dub, Zenzile, Brain Damage…). Često ih se najavljuje kao ”čarobnjake sempliranja, živih instrumenata, zvučnih efekata, elektroničkih eksperimenata i hip-hop scratch-anja…”. Šta jes’, jes’, momci šarafe sve u ‘’šesnajst’’.
Centralno mjesto na bini zauzima Selecta Dino koji mahnito mlati po bubnjevima i zadužen je za komunikaciju s publikom. Pokraj njega ostatak ekipe izmjenjuje se na efektima, synthovima… Pa malo zgrabe bas ili gitaru i zatamburaju. Kreativnom kaosu itekako doprinosi DJ Twelve koji nemilice scratch-a tako da se na kraju sve to stapa u fuziju sočnog duba i sulude elektronike. Uza sve to, savršeno se uklapaju njihovi moćni vizuali. U biti, čovjek nema pojma šta oni to tamo prikazuju, ali lijepo izgleda, fino paše uz muziku i sve to djeluje nekako ”angažirano”.
High Tone smo već imali prilike gledati u Zagrebu. Čini mi se da su prvi puta gostovali u Močvari pred skoro 10ak godina. Sjećam se da sam tada bio malo razočaran jer mi je falilo dub-a, nekako su mi previše šarali po žanrovima. S vremenom mi je to, u biti, počelo pasati. Jednostavno volim kada bend divlja i, poput kakve pomahnitale žabe, skače iz mračnijih dub tonova u nabrijane d’n’b vode, pa zabrutali s nekim mračnim dubstepom…
Ovaj se put u KSET-u okupila šarena ekipa. Bilo je tu čitavo Seasplash pleme pa nešto ”starije” ekipe koja je točno znala šta ih očekuje, ali navratilo je i podosta ljudi koji su došli vidjeti ‘ko su ti Francuzi i zašto ih ljudi toliko hvale. High Tone su, kao i svaki put do sada, isporučili baražu svih mogućih BASS podžanrova. Bilo je tu svega: dubstep, drum ‘n’ bass, jungle, tvrdi (skoro thunderdome-oidni) techno, a našlo se i neš’ dub-a. U sat i pol furiozne svirke izmjenjivale su se njihove uspješnice s raznih albuma te, naravno, neizostavni hit ”Rub-a-dub Anthem” kojeg su odsvirali u extended, extended, extended verziji.
Sam koncert je počeo malo tiho tako da se bilo malo teško ufurati kad netko pokraj tebe brblja, a ti čuješ svaku riječ. Po meni, sound na ovakvom koncertu uopće ne bi smio dati šansu ljudima da čavrljaju. Bad-ass bassevi moraju mljeti sve pred sobom. Kako je koncert odmicao, zvuk je bio sve bolji, a ljudi sve rasplesaniji. Sat i pol svirke je prošlo za čas i da je potrajalo još pola sata mislim da se nitko ne bi žalio. High Tone se dobro osjeća u Zagrebu i mi se čist’ fino osjećamo u njihovom društvu. Nadajmo se da nećemo morati opet čekati šest godina do idućeg susreta. Isto tako, ja sa nadam da će idući put zagrmit’ na nekom opakom soundu, da nas do temelja protresu.
Rale i Džin
Leave a Reply
You must be logged in to post a comment.