Prošlo je dvadeset godina od „najluđe“ noći vještica kojoj sam prisustvovao. Naime 31.10.1995. u Samoboru, u Kuglani bio je organiziran koncert bendova Nula, Deafness By Noise, Wasserdicht, Dik O’braz i Beermacht. Kako u to postratno vrijeme HDZ-ove vladavine i nije bilo nešto previše koncerata u Zagrebu hvatali smo svaku priliku da odemo na bilo kakav punk/hard core/metal događaj u krugu od par stotina kilometara. Tako nam je bilo prilično normalno redovito ići u Ljubljanu, tu i tamo u Austriju i Italiju, u razna mjesta/gradove unutar Hrvatske, a vijest da je u Samoboru koncert (koji je svega 30 kilometara od ZG-a) je bila kao da nam u tom trenutku u dvorištu sviraju jako nam bitni hardcore punk bendovi. To je značilo da moja ekipa ide na koncert sigurno i zabava je zagarantirana. Tako je mislilo još 500-tinjak ljudi koji su se okupili ispred kluba Kuglana te večeri, a pošto je kapacitet kluba bio oko 200 ljudi, organizatori koncerta su se našli na čudu i prije nego što je koncert uopće počeo susjedi su, vidjevši punu ulicu „pankera“, pozvali policiju…………………da ne duljim, koncert se nije održao, a brutalno prebijanje, pucanje iz kalašnjikova i lov na pohoditelje ove manifestacije po cijelom Samoboru od strane specijalne policijske jedinice/interventnog voda takozvanih ALFA se održao. O igrama bez granica koje su meni i mojoj generaciji obilježile adolescentsko razdoblje čitajte u člancima koje sam skupio. Da se ne zaboravi…………….

Joža

Samoborski List (4.11.2015.)

Arena (9.11.1995.)

AIM (25.11.1995.)

POLICIJSKO PREMLAČIVANJE PUNKERA

AIM, ZAGREB, 25.11.1995. Obično se kaže da je slučajnost moguća samo dva puta, i da već trećeg, četvrtog ili petog puta, slučajnosti više nema, već da je to plan, projekat ili opći stav. Ako tako gledamo, nekoliko listopadskih događaja govore da se mladima u Hrvatskoj ne piše dobro i da već dugo ništa nije slučajno. Zatvaranje elitnih škola i nešto kasnije, protjerivanje najboljih profesora (slučaj Zlatka Šešelja, ravnatelja i profesora Klasične gimnazije), samo su uvod u kasnija događanja. Pritvaranje mladića koji su sprejem obojili plakat HDZ-a i javno premlačivanje nekolicine Bad Blue Boys-a na Jelačić placu, u trenutku kada Tuđman u zanosu svojega rezanja “dinamovce” i “srpske agente” gura u isti tor, pripadaju identičnom skupu uzroka i posljedica. I na kraju, kao točka na “i”, združeno policijsko divljanje u Samoboru nad djecom od 14 do 17 godina, kada je pukom srećom izbjegnuto opće krvoproliće.

Bez sumnje, upravo je ovaj zadnji događaj, takozvani samoborski slučaj, najvažniji u skali poniženja mlade generacije, koji je u svom užarenom obliku posijao i prva ozbiljna pitanja o ulozi policije u građanskom društvu. Ovo je naime bio i prvi događaj za vlasti HDZ-a koji je prestravio mame i tate te unio zebnju u njihova roditeljska srca. Zaista, što će biti sa njihovom dječicom ako policija svakog tko ima naušnicu, majicu “Sex Pistolsa”, crvene hlače i zelenu kosu – prebije na mrtvo? I što je još opasnije, u svim ovim slučajevima osjeća se želja vlasti da krvlju opiše prostor u kojem mladi moraju živjeti.

Samoborski piknik počeo je večer uoči blagdana Svih Svetih, kada je u klubu “Kuglana” oko 21 sat trebao početi koncert nekoliko rock & nois glazbenih grupa – “NULA”, “BEERMACHT”, “DIK O’ BRAZ”, “WASSERDICHT” i ostalih. Kako takvih predstava u Hrvatskoj ima sve manje, tom se prilikom u Samoboru sakupilo nekoliko stotina mlađahnih punkera & punkerica i ostalih subkulturnih djelatnika iz svih regija naše države, prikladno odjeveni (crne kožne jakne, krute vojničke čizme itd.) i fino podašišani u tzv. irokez.

Sve bi završilo u najboljem redu da se nije umiješala policija, koncert bi završio i svatko bi otišao svojoj kući. No, koncert nije ni započeo, jer su se, prema izjavi vlasnika “Kuglane” Stjepana Huste, susjedi uplašili mogućih izgreda i pozvali policiju. Kako koncert nije bio prijavljen, to je navodno bio i razlog više da policija zabrani svirku. Nekoliko dana ranije također nije bio prijavljen koncert pop-dance zvijezde, ali se policija tom prilikom nije ćutila pozvana. U samoborskoj policijskoj stanici, sat-dva prije početka svirke, bili su već obaviješteni da mladost-ludost razbija po gradu (sic!), te se nisu libili pozvati čuvene “ALFE” – borbeni dio hrvatske policije. Što se za to vrijeme događalo u klubu?

Kada su dva policjota obznanila befel razdraganoj mladosti da koncerta neće biti, počeo je belaj. Policjoti su isprva samo pendrečili, da bi potom jednu mlađu djevojku strovalili na pod i cipelarili. Ostali su je pokušali izvući ispod nogu pobješnjelih čuvara reda i zakona. “Vratite nam pare” & “Fašisti” – vikali su okupljeni punkeri. To je naime bilo dovoljno da se policija osjeti ugroženom i započne pucati u zrak i u zemlju. Mladi punkeri i njihove družice izjurili su vanka, kad, avaj, naletiše na specijalce. Razmilili su se po gradu u želji da sačuvaju živu glavu. No, razmilili su se i policajci. I tada je počelo natjeravanje po gradu, s jedne strane “ALFE”, s druge strane djeca, koja su odjurila prema središtu grada. Jedan dio se okupio na uglu trgovine “Šišmiš”, drugi dio je pojurio prema autobusnoj stanici, a treći dio, onaj koji je poznavao skrovite samoborske kutke, uspio je izbjeći ono što je uskoro uslijedilo.

Vlasnik “Šišmiša” priča da su mladići i djevojke ušli u trgovinu i kupili sendviče. Nisu uspjeli pravo ni zagristi kad se najedared pojavilo nekoliko automobila specijalne policije. Namah su izašli i počeli loviti mlađariju, ne birajući sredstva. Nekoliko desetaka djece polegli su na pločnik, naredili im da stave ruke iznad glave i počeli ih tući, po glavi, leđima, bubrezima, rebrima, gdje god su stigli. Fasovali su i slučajni mladi prolaznici namjernici koji su u dućanu htjeli samo nešto kupiti, na primjer kruh i majonezu. Nagrabusila je pri tom i jedna 15-godišnja djevojčica, čijom glavom je policajac lupao o zid, i tako nekoliko puta, dok se na zidu nije pojavilo dovoljno mlade krvi, čiji se sparušeni ostaci još i danas tamo nalaze.

Mlađarija je u ležećem položaju morala biti kuš, jerbo je za svaki jauk ili pokret dobila nogom u podrebricu. Stariji ljudi koji su tada prigovorili policiji, umalo nisu zaradili zaušnjak. I profesorica lokalne srednje škole našla se slučajno kod dućana. U jednom od umlaćenih prepoznala je svog učenika, a u onom koji mlati, svog poznanika – policajca.

“Iznad djece (polegnute na zemlju op. au.) bili su policajci. Neki od njih djecu su nemilosrdno tukli, gurali, udarali nogama, pendrecima i nad njima stražarili s mitraljezima i pištoljima (…) Pitala sam ih zašto to rade, a jedan od policajaca (onaj kojeg je poznavala op. au.) uz najgrublje psovke izderao se na mene – ‘Marš odatle, hoćeš da i tebe, i ti si narkomanka, treba ti pive i igle da bi došla k sebi'” – izjavila je glede “samoborske akcije” profesorica Vlatka Lamot, kako je prenosi “Novi List”.

U isto vrijeme je došao i jedan zabrinuti roditelj koji je pitao za svog sina. I on je dobio odgovor: “Hoćeš sina?! Marš u stanicu pa ga traži, možda ćeš ga naći u komadima”. Uskoro su grupu ispred dućana potrpali u kombije i otperjali u policijsku stanicu.

Vrhunac krvavog pira dogodio se zapravo na autobusnom kolodvoru, gdje je bilo najviše djece u bijegu, obzirom da većina nije bila iz Samobora, pa su željeli sto prije napustiti gradić. No, to je bio strateški previd, jer policija je sve do ponoći blokirala promet, pa tako ni autobusi nisu vozili. U svojim policijskim prometalima kružili su gradom, kako bi uhvatili mlade izgrednike, u policijskom umu registrirane kao narkomane, tj. one koji nisu normalni. Tražili su “nenormalne” svugdje, pa i u obližnjima kafićima. Upali su tako na zabavu povodom “Noći vještica”, prepunu zakukuljenih i zamaskiranih mladih ljudi. Naoružani policajac je pitao ima li među njima “nenormalnih”. Prisutni su, svi šareni i u ludim kostimima, kroz smijeh odgovorili: “Ne, zar ne vidite, svi smo ovdje normalni”.

Na kolodvoru su specijalci također iskazali svoju borbenu spremnost i namjerili se na prve na koje su naišli. Dva momka iz mjesta nedaleko Samobora prvi su dobili batine. Nakon pendrečenja, gaženja, pljuskanja i guranja cijevi pištolja u usta, polegli su ih na zemlju i počeli gaziti po njima. Djevojke koje su bile s njima u društvu slično su prošle. Nakon šamaranja odvezli su ih u policijsku stanicu. I tamo su ih nastavili tući. Tko je šutio dobio je manje batina, tko nije, dobio je više. Jedan od mladića koji nije šutio prisjeća se događaja u policiji: “Na moje pitanje o razlogu hapšenja, odvukli su me u hodnik sa strane gdje je stajalo još policajaca. Počeli su me bacati među sobom kao da sam lopta. Pet puta su me bacili na pod i tu udarali. Na kraju me je dohvatio još i specijalac i opalio mi šamar”.

Bilans samoborskog policijskog amoka bio je 104 privedenih i 7 teško povrijeđenih teenagera. Među nepovrijeđenima, nalazili su se i sinovi Dražena Budiše i Vladimira Šeksa, odreda punkeri. “Nisam pretučen, ali tu noć nikad neću zaboraviti. Za sve nas ona je bila jedno veliko poniženje” – izjavio je nedavno za “Arenu” Domagoj, sin potpredsjednika Sabora V. Šeksa. Kada ih je policija natjeravala mladom je Šeksu sinula ideja da bi im mogao pokazati svoju osobnu kartu, no, pametni su ga prijatelji spriječili u tome, jer nisu bili sigurni zaviruje li te večeri policija u dokumente ili bez riječi mariše. Umalo su i oni upali u krkljanac kod “Šišmiša”, ali su izdaleka vidjeli da je gusto, pa su šmugnuli prema groblju. Jedan dio mladih spas je potražio i u obližnjem kukuruzištu. No, i to su vidjeli policajci pa su prigodno zapucali kroz polja kukuruza. Povrijeđenih srećom nije bilo, jer su mladići otpuzali do samostana, gdje su i ostali – dok nije svanuo novi dan.

Sam slučaj samoborskog orgijanja specijalne policije otkriva i mnoge druge stvari vezane uz policiju samu i uz mladi naraštaj uopće. Sto se policije tiče, znakovito je nekoliko deformacija.

Prije svega, za nju su svi malo slobodnije obučeni ljudi – narkomani. Kada su, na primjer, naoružani panduri ušli u “Kuglanu”, obratili su se prisutnima, prema izjavi svjedoka, slijedećim riječima: “Razbit ćemo vas, bando narkomanska!” Kako je medijska presija na sve vrste opijata (i lakših i težih) u Hrvatskoj dosegla kritičan stupanj paranoje, policija očito smatra da su u ime “viših stvari” sva sredstva dozvoljena – i da se tuku djeca, i da se zbog dva papirića Rizli prebije mlado čeljade nasred ulice, da se ozbiljnoj gospođi s lakoćom izreda sve po spisku, i slične ugrozbe građanskih prava.

I dalje, pokazalo se da u ovoj državi zaista nitko ne zna, i među mladima i među starijima, koja su njihova prava i koje su granice policijskih ovlasti. Kako su liberalizam i individualno pravo u Hrvatskoj na lošem glasu, to su i prava ljudi da se zapitaju o svojim pravima dosegnula samo dno svoje nemoći. I očito je da sve to nekome odgovara.

Glede mladosti, ono što se pokazalo jasno u cijeloj priči, činjenica je da ona nema svoj prostor gdje bi u slobodno vrijeme bivala, i da je ono malo prostora gdje bi se to moglo izvesti, država zatvorila ili prenamijenila u druge svrhe, financijski podatnije. Tko ne želi prihvatiti mjerila ponašanja koja propisuje država, prolazi onako kako su prošla djeca u Samoboru.

No, policija se ne da. Ona ima vlastitu viziju onoga što se dogodilo te večeri. Uvjereni su, naime, da je prema službenoj procjeni bila ozbiljno narušena sigurnost policajaca, pa su oni tako, jadni i nemoćni, da bi se obranili ispalili 6 metaka u zrak iz automatske puške. Mišljenja su da je gradu prijetila najezda mladih punkera koji su navodno namjeravali demolirati grad. Policija je uopće kivna na pokušaje svaljivanja krivnje samo na nju jer, smatraju oni, u “takvim gužvama moguće su svakakve ozljede”. Izgovor da naprave rusvaj policija je vidjela i u tome što je dobar dio mladeži bio alkoholiziran, a za napuknute glave, slomljena rebra, hematome na glavi i masnice na leđima, kažu da je sve to pretjerano, pače, izmišljeno. No, neki roditelji tako ne misle, pa su tužili policiju. A policija je, zauzvrat, tužila vlasnika “Kuglane” glede nepoštivanja propisa.

Na već spomenutoj tribini HHO-a Slobodan Budak, predsjednik Hrvatskog pravnog centra, kazao je da je policijska odluka da “zabrani koncert zbog toga što on nije prijavljen zakonski vrlo dvojbena (…) jer ‘Zakon o javnim okupljanjima’ zahtijeva najavljivanje samo onih građanskih okupljanja koje se održavaju na otvorenom prostoru”. Ako je vjerovati Budaku, tužba policije protiv vlasnika “Kuglane”, sama je po sebi dvojbena.

Sudsko okončanje ove sramotne gungule ne ovisi više ni o policiji, ni o građanskim tužbama, jer u pitanju više nije samo jedan sporedan slučaj. U pitanju je slučaj Hrvatske kao policijske države. Ako je tako, a ima razloga vjerovati, rješenje se vjerojatno skriva tek na slijedećim izborima.

ALEN ANIĆ

http://www.aimpress.ch/dyn/pubs/archive/data/199511/51126-002-pubs-zag.htm

Arena (23.11.1995.)