Ovaj koncert sam s nestrpljenjem očekivao mjesecima jer su mi Machine Head svojevremeno bili jedan od najdražih bendova, pogotovo u vrijeme izlazaka vikendom u Jabuku kada smo se razbacivali uz ritmove hitova s njihovog albuma prvijenca „Burn My Eyes“ kojim su postigli ogroman uspjeh i koji je je zauzeo posebno mjesto u povijesti metala, pogotovo što se tiče groove-a, a i općenito je rijetko koji bend postigao toliki uspjeh s prvim albumom. Tako da sam dobro znao da je ovo prilika koja se ne propušta.

Ovo je bio njihov drugi koncert u Zagrebu u sklopu turneje „An evening with Machine Head“  (prvi je bio davne 2004. također u Tvornici no taj sam na žalost propustio), a jednom su nastupali i Osijeku (ljeto 2012). Inače, koncerti na ovoj turneji su zamišljeni kao cjelovečernji, bez predgrupa, što je ovom koncertu dalo još dodatnu posebnost, a i kako je frontmen Robb Flynn objasnio da su time željeli počastiti fanove te da su takvi koncerti nešto sasvim drugo nego nastupi na festivalima s čime bi se sigurno složio.

I tako je osvanula nedjelja koja se lijeno razvukla te sam dan proveo trijezneći se od sinoćnje svadbe, no nekako sam ipak dočekao večer i uputio se na koncert. U Tvornicu sam ušao u nekih 21.15 taman na vrijeme da se nađem s frendom i naručim pivo te da zauzmemo prikladnu poziciju za spektakl koji je trebao uslijediti. U dvorani je bilo još dosta mjesta ali se ubrzano punila i na kraju je bila fino popunjena. Ne znam da li im je to običaj, ali Machine Head su počeli točno na minutu. Koncert su otvorili s „Imperium“ i odmah oduševili publiku. Sa ozvučenjem nije bilo nikakvih problema tako da smo bez brige mogli uživati u moćnoj svirci. Dečki su odmah krenuli furiozno i bilo je jasno da nas očekuje prava metal eksplozija. Robb je otpočetka tražio angažman publike u vidu dizanja šaka, pljeskanja, headbang-a i poga (ili kako to Robb zove „circle pit“). Ubrzo je uslijedila „Beautiful Morning“ nakon čega su odsvirali „Now We Die“, pravo malo remek-djelo sa zadnjeg albuma „Boodstones & Diamonds“, pjesmu složene strukture, s puno promjene ritmova ali i melodičnosti i heavy dijelovima. „Locust“ ne treba posebno predstavljati, besprijekorno su odsvirali još jedan hit kompleksnih i teških riffova ali i izvrsne i apokaliptične atmosfere i klasičnih heavy dijelova koji dobro oslikava stil s nekoliko posljednjih albuma Machine Head-a. Česte su bile vrlo kratke pauze koje nisu nimalo smetale jer se publika još više nabrijavala non-stop vičući „Machine Fucking Head“.

Na otprilike pola koncerta Robb je podijelio nekoliko misli s publikom objasnivši otkuda im  inspiracija i volja da se preko 20 godina i dalje bave muzikom ističući da je to njihov život i da je važno baviti se muzikom iz pravih razloga što je valjda trebalo značiti iz ljubavi i gušta a da će ostalo doći samo po sebe. No dobro, to je samo moja interpretacija.

Ipak, s obzirom da sam prvenstveno fan prva dva albuma „Davidian“ je za mene bio vrhunac večeri kada je cijela Tvornica odzvanjala uz stihove „Let freedom ring with shotgun blast“, jedne od najboljih metal stvari ikada. Što se tiče balada istaknuo bi „Descend the Shades of Night“ koja je fenomenalno zvučala.

Zatim smo čuli „Aesthetics of Hate“, posvetu Dimebag Darellu nesretnom i nikad prežaljenom gitaristuPantere i osudu njegovog suludog ubojice koji je nas je sve uskratio za genijalnost jednog od najboljih metal gitarista. Kako se bližio kraj koncerta nastupilo je vrijeme za stvar „Game Over“ – Robbovu brutalno iskrenu i nabrijanu posvetu bivšem basistu i originalnom članu Adam Duceu i očito na žalost nerazrješivom sukobu između njih dvojice (koji je svojevremeno imao i sudski epilog). Ipak nema mjesta brizi za budućnost što se tiče basa jer je Ducea više nego dostojno zamjenio Jared MacEachern što baš i nije lako s obzirom na njihove visoke standarde koji osim sviračkog umijeća zahtijevaju i solidno korištenje back vokal. Upravo to korištenje back vokala (Demmel i MacEachern) u većini pjesama je još jedna posebnost Machine Heada. O Robbovom jedinstvenom vokalu ne treba trošiti puno riječi jer rijetki pjevači tako dobro kombiniraju vrištanje i čisto pjevanje i nastupaju s toliko karizme, gotovo nenadmašivo (jedino mi Phil Anselmo pada na pamet).

Koncert su završili s dvije himne, starijom „Old“ (s „Burn My Eyes“) i meni posebno dragom „Halo“ s „Blackening“ albuma – neopisivo dobrom stvari i apsolutno jednim od metal klasika. Nije bilo bisa, ali mislim da dečkima to nitko neće zamjeriti jer je koncert trajao 2 i pol sata što je u današnje vrijeme rijetka pojava. Mislim da je ovo bio jedan od najboljih koncerata na kojem sam bio i da nitko tko je bio te večeri u Tvornici nije ostao razočaran. I što reći za kraj? Očekivao sam dobar koncert, ali ipak ne toliko dobar. Teško je dovoljno nahvaliti „Machine Head“ no sigurno je da ću ovaj koncert još dugo pamtiti. Dok sam razmišljao kako opisati njihovu muziku pomislio sam da se radi o po meni savršenom spoju metala – dovoljno žestine, tehničke vještine, melodioznosti ali i tog posebnog originalnog  „trademark“ zvuka. Gledajući njihovu cijelu diskografiju radi se o jednom od najraznovrsnijih metal bendova koji su prošle različite stilove, i dok su mi prva dva albuma i dalje posebni, sa zadnja 3-4 albuma su pokazali konstantost, zrelost i kreativnost te mogu poslužiti kao uzor mladim bendovima. I dok svatko ima svoje top ljestvice najboljih bendova mislim da su definitivno zaslužili svoje mjesto pri samom vrhu metal scene. Ako uzmemo još u obzir i impresivnu količinu energije uložene u koncert realno je od Machine Head-a očekivati još puno izvrsnih albuma i nadati se još pokojem koncertu jer Robb i dečki ne pokazuju nikakve znakove umora i posustajanja.

Set lista:

1. 1.      Imperium 
2. 2.      Beautiful Mourning 
3. 3.      Now We Die 
4. 4.      Bite the Bullet 
5. 5.      Locust 
6. 6.      From This Day 
7. 7.      Ten Ton Hammer 
8. 8.      This Is the End 
9. 9.      All Falls Down (po prvi put od 2010)
10. 10.  The Blood, the Sweat, the Tears 
11. 11.  Slanderous 
12. 12.  Darkness Within 
13. 13.  Bulldozer 
14. 14.  Killers & Kings 
15. 15.  Davidian 
16. 16.  Descend the Shades of Night 
17. 17.  Now I Lay Thee Down 
18. 18.  Take Me Through the Fire 
19. 19.  Aesthetics of Hate 
20. 20.  Game Over 
21. 21.  Old 
22. 22.  Halo 

 Teo Malec

Napomena: S obzirom da je managment Machine Head-a zabranio fotografiranje koncerta na žalost ne možemo priložiti nikakve fotografije