U Šibeniku se održao drugi po redu SuperUho Festival. Dan uoči festivala došli smo u Vodice gdje smo bili smješteni te smo iskoristili taj dan za psihofizičke pripreme što bi značilo kupanje, izležavanje na plaži, klopica i sokići, bili smo svjesni da nas čeka „naporan“ trodnevni tempo.

 

Video zapis s prve večeri festivala.

 

I tako nakon jednodnevnog izležavanja uslijedio je ponedjeljak, prvi dan festivala, opskrbili smo se vinom i vodom, isprtili smo do tvrđave sv. Mihovila, od milja smo ga prozvali šibensko brdo. Napravili smo si gemište, jer smo čuli da se na vruće dane mora piti puno tekućine da ne dehidriramo i pridružili se društvu koje se svakoga dana okupljalo ispred ulaza pored groblja ne bi li se malo osvježili prije početka koncerta. Na maloj pozornici večer je otvorio šibenski bend The Fogsellers, a mi smo na festival ušli u trenu kada je započela svirka benda King Khan & The Shrines. Ovaj deveteročlani bend bio je najbolji mogući izbor za otvorenje glavne pozornice festivala. Iako je bilo vruće za popizdit, veseli soul/funk ritmovi podebljani garažnim punkom rasplesali su sve prisutne. King Khan većinu je koncerta proveo plešući, pjevajući i svirajući gitaru sa svojom šamanskom perjanicom na glavi, obučen u šljokičastu majicu, al ipak najveće ovacije pridobiva kada se vraća na bis polugol sa zlatnim plaštom i perikom, što se naravno moglo i očekivati od ovog karizmatičnog osobenjaka. Iako je ovo bio prvi bend koji smo pogledali na ovom festivalu, meni je osobno bio i najbolji nastup na ovogodišnjem SuperUhu.

 

Pravilo na ovom festu je da kada jedan bend završi s nastupom, drugi odmah započinje sa svojim na drugoj pozornici, pa je tako uslijedio nastup benda Nikki Louder. Ovaj slovenski trojac jednostavno je otpuhao ekipu svojim math/noise rockom i osobno su mi bili najveće pozitivno iznenađenje festivala jer ih do sada još nikada nisam slušao uživo.

 

Nakon njih na glavnoj pozornici uslijedio je nastup benda Flogging Molly. Isključivo zbog svirke ovog losanđeleskog benda, ove večeri skupilo se možda i najviše ljudi na ovom festivalu. Kako to biva na celtic punk koncertima, publika je jednostavno pomahnitala već uz prve odsvirane taktove i redari su se našli u čudu jer nisu znali kako da zadrže zaštitnu ogradu, a da ih veselo i rasplesano društvo ne slijepi s pozornicom. Glavna pozornica festivala ima relativno malo mjesta na podiju, što uglavnom nije problem jer ima brdo mjesta na tribinama i većina bendova koji su nastupali na ovom festu imaju mirniju publiku, ali irish punk poskočice Flogging Mollya traže ipak malo više mjesta za ples, pa je tako za vrijeme njihovog nastupa bilo prilično veselo i kaotično. Pjevač je konstanto hvalio publiku i zahvalio se Igoru iz Dirty Old Shopa koji im je organizirao sve dosadašnje nastupe u hrvatskoj, a publika je uzvraćala najglasnijim mogućim ovacijama, divljim plesom i traženjem više biseva. Tko zna koliko bi im još mogao potrajati nastup da nisu bili spriječeni festivalskim programom i nastupima ostalih bendova.

 

Preselili smo se ispred pozornice drugog stagea gdje smo odgledali domaće noise punk bendove Analenu iz Zagreba i Vlastu Popić iz Varaždina. Oba benda dijele istu izdavačku kuću Moonlee Records i manje-više sličan muzički žanr, ali zvuče prilično različito. Vlasta Popić naginje više noise pop-u, dok Analena više koketira s emo post punkom. Sve u svemu i jedni i drugi su imali impresivne nastupe i zatvorili su prvu večer na tvrđavi, a after se nastavio na plaži Banj koji je bio naprasito prekinut u 5 sati od strane policije, iako su organizatori imali službenu dozvolu do 6 sati, ali što ćeš, policija i dalje trenira strogoću.

 

Druga večer festivala započela je uz Vinkovčana Harp Explosion, nakon kojeg je na glavnoj pozornici nastupao kalifornijski bend Sun Kill Moon, a pošto smo zasjeli na piće u šibenski kafić Azimuth uvalili smo se na filmski kviz i do tvrđave Sv. Mihovil smo se popeli tek nakon nastupa beogradskog benda VVhile i došli smo pred glavnu pozornicu par minuta prije nastupa Einstürzende Neubauten-a.

 

Video zapis s druge večeri festivala.

 

Da se ne lažemo ovaj bend mi je osobno bio jedini napetiji bend ove večeri, pa mi se uz ove brutalne vrućine nije previše žurilo gore. O Einstürzende Neubauten-u svi ljubitelji progresivne/avangardne i industrial rock muzike znaju već sve. Bend postoji skoro 35 godina pa mislim da nije potrebno previše trkeljati o njima. Do početka njihovog nastupa tribine na tvrđavi ispunile su se do posljednjeg mjesta pa je tako Blixa Bargeld mogao započeti s ceremonijom. Kao što to biva na njihovim nastupima ritam sekcija koristila je ručno izrađene instrumente od čeličnih konstrukcija i plastičnih cijevi koji se savršeno povezuju s instrumentima poput gitare, basa i klavijature i naravno Blixinog glasa koji je instrument sam za sebe. Atmosfera za vrijeme njihovog nastupa bila je malo komornija nego što sam očekivao, bilo je i nekih sitnih trzavica s jednim likom iz publike, al nastup benda kao što je E.N. i to još na otvorenom u tvrđavi svakako će ostati pamćen po odličnoj atmosferi.

 

Nakon nastupa benda Einstürzende Neubauten uslijedio je nastup kanadskog benda Ought, a nakon takve svirke teško je podiči atmosferu na slijedeći level, pa me tako njihov art punk baš i nije nešto oduševio. Čini mi se da ni sam bend nije bio previše zadovoljan svojim nastupom, jer su se stalno nešto žalili oko tona, pa se ta po mom mišljenju toplo-hladna atmosfera donekle odrazila i na samu publiku.

 

Nakon Oughta nastupio je relativno novi bend na sceni Pridjevi. U kratkom su roku pridobili pozornost publike i kritike, a pošto često sviraju i sastavljeni su od glazbenika iz bendova Kries, Elemental, Nina Romić, Bamwise i ABOP njihov psihodelični folk pop rock zvuči skroz kvalitetno, a njihova sanjiva psihodelija taman je sjela za kraj još jedne večeri festivala.

 

I tako nam je došla i srijeda 5.8. Dok su neki slavili Oluju i paradirali u Čavoglavama i Kninu mi smo pijuckali gemište kao i prvoga dana festivala na stepenicama ispred ulaza i veselili se nastupu benda Disciplin A Kitschme.

 

Video zapis s treće večeri festivala.

 

Večer je otvorio domaći bend The Marshmallow Notebooks nakon kojih se na glavnu pozornicu popeo američki bend Merchandise. Na drugoj pozornici koncert je održao zagrebački indie rock bend (The) Lesser Men, a mi smo upali na početak nastupa benda of Montreal. Ovu pop rock atrakciju predvodi Kevin Barnes, prepoznatljiv po osebujnom stilu oblačenja, pa je tako ovaj put na pozornicu došao u ljetnoj haljinici/tuniki i crvenim lakiranim cipelicama, a do kraja nastupa je svirao skoro pa gol u gaćama i cipelicama. Iskreno nisam neki ljubitelj njihove glazbe, malo su previše pop za moj ukus, ali su pred kraj nastupa odsvirali par stvari koje imaju neki malo bučniji krauterski repetativan prizvuk i ostavili su mi skroz dobar dojam, a posebno su mi se svidjele psihodelične vizualizacije koje su se vrtile u njihovoj pozadini tijekom cijelog nastupa.

 

Nakon njih na drugoj pozornici uslijedio je nastup američkog benda Rosetta. Njihov metalizirani zvuk prilično odskače od zvuka većine bendova na ovom festivalu, ali pošto ovo nije fest koji je žanrovski usmjeren našlo se tu i poklonika malo žešćeg zvuka tako da je njihov avangardni metal/drone post hard core nastup prošao prilično dobro uz konstante ovacije publike.

 

I tako je došao i sam kraj festivala. Preživjeli smo i taj treći dan i za kraj nam je ostao beogradski bend Disciplin A Kitschme. Koja i prateći članovi su nam još jednom isporučili bombu pozitivne energije i iz nas izvukli posljednje atome snage. Svirali su uglavnom novije stvari, ali i dalje se publika najviše raspojasala na hitove kao što su „Da li ti znaš za neki drugi ritam“ i „Buka u modi“. Sve vremenski hitovi najbolje jugoslavenske grupe svih vremena na najbolji mogući način zatvorila je festival.

 

 

Da ne zaboravim, svaki dan je na plaži u 18h održan po jedan nastup, pa ste mogli gledati nastupe bendova i izvođača Cloud 68-a, Denisa Kataneca i Dok AnalogX-a, a u noćnim satima su na afterima nastupali DJ PerLeCler,  Kišobran DJ Crew i Žur DJ Crew. Sve u svemu jedan prilično dobar festival, bendovi različitih žanrova, po sistemu za svakog po nešto, ali ništa pretjerano komercijalno, organizacija na razini, plaža i kamp su relativno blizu i mislim da bi ovaj festival mogao poživjeti još dosta godina, naravno ako lokalne vlasti ne odluče suprotno.

 

Joža

 

https://www.facebook.com/SuperUho.Festival?fref=ts

https://www.facebook.com/Vlasta.Popic.vz?fref=ts

https://www.facebook.com/pages/ANALENA/6993242949?fref=ts

https://www.facebook.com/floggingmolly?fref=ts

https://www.facebook.com/kingkhanandtheshrines?fref=ts

https://www.facebook.com/pages/Einst%C3%BCrzende-Neubauten/10414650793?fref=ts

https://www.facebook.com/internetought?fref=ts

https://www.facebook.com/Pridjevi?fref=ts

https://www.facebook.com/ofmontreal?fref=ts

https://www.facebook.com/rosettaband?fref=ts

https://www.facebook.com/pages/DISCIPLIN-A-KITSCHME/14464086091?fref=ts