Velika većina posjetitelja devetog Dirty Old Festa sjeća se da su priče o nemilim događajima koji su se odigrali za vrijeme nastupa Real McKenziesa uključivali dvije konstante: pjevača benda Paula McKenziea i staklenu bocu. Ostalo – skok među publiku, par šaka u glavu, krv do koljena, sijaset psovki na račun muževnosti domaćih muževa, te prozivanje cjelokupnog hrvatskog naroda kao najvećih fašističkih krvoloka u povijesti od strane istog tog McKenziea – stvari su u većoj ili manjoj mjeri izmišljene i nakalemljene neumornom predajom koja se poput divlje vatre proširila DOF-ovim kampom, a nakon tog s vremenom i prerasla u urbanu legendu kojom stariji pankeri vole plašiti mlađe poklonike ovakve glazbe. Činjenica ostaje da se tamo neko sranje desilo i da je od te kobne srpanjske noći 2008. godine Paul McKenzie svečano obećao nikada više ne svirati pred domaćom publikom, dok je ova zauzvrat proglasila dotičnog gospodina personom non gratom i prišila mu grimiznu oznaku šupka scene.
Video zapis s koncerta.
No, međusobna ekskomunikacija potrajala je niti četiri mjeseca, pa su se tako zli Hrvati s Paulom izmirili već u 11. mjesecu 2008. na nastupu McKenziesa u Ksetu. Ljubav se nastavila kao da se ništa nije dogodilo, i eto nama McKenziesa po ‘ko zna koji više put u Zagrebu, sad premijerno na daskama pozornice trenutno najaktivnijeg rock/oldies punk kluba u gradu – Vintage bara. Mislim da su jedino No Means No nadmašili ove svoje sunarodnjake po broju svirki u Zagrebu, što nas navodi na zaključak da hrvatska emigracija u Kanadi odlično radi svoj posao u promoviranju Lijepe naše kao mjesta gdje će ostarjeli rokeri uvijek biti srdačno dočekani sa smješkom na licu, činijom toplog graha s kobasicom i ledenim kriglom pive (ponekad u glavu).
Nakon početnog plesa oko vruće kaše između Paula na pozornici, koji je nastup započeo uvrnutom izvedbom poznate ode šoumenšipu velikog Freddiea Mercurya, ”The Great Pretender” (znam, original je od Plattersa, ali nekako mi se čini da Paul više vuče na Freddiea), i plahe publike koja se negdje do treće, četvrte stvari još držala iza onog iritantnog crno-žutog stupa postavljenog posred podija, šou je u maniri maturantskog plesa postajao sve opušteniji i divljiji kako su pjesme postajale brže i žešće, a alkohol pogađao i tupio inhibitore i maglom zavijao sva sjećanja na prošle razmirice. Odjeven poput nekog križanca škotskog klanskog starješine, gusara i Jerry Lee Lewisa iz sedamdesetih, Paul je uskoro pokazao da u njegovom slučaju odjeća definitivno čini čovjeka jer su mu i manirizmi na sceni i način na koji se kreće njome prilično divlji i neobuzdani. Opće je poznata stvar da panxi s ovih prostora odlično reagiraju na mješavinu zvukova klasičnog rock’n’roll instrumentarija (gitara, bas, bubanj) i onih češće prisutnijih u folk kajdankama (gajde, frulice), pa se i na ovom nastupu nije dugo čekalo da počne ples i šutka pred pozornicom. Kako svaka akcija zaslužuje reakciju, tako je i frontman Paul ponesen akcijom u mosh pitu gdje se ubrzo i razvila velika zastava Škotske (iako je bend, jel, iz Kanade) tjerao svoje glazbene suborce, svoj vječno mladi klan McKenzija na reciporčno žestoko puhanje, gužvanje, stiskanje i udaranje svojih glazbala.
Ova je turneja pokrenuta kako bi bend promovirao svoj najnoviji album ”Rats In The Burlap” s kojeg su odsvirane ”Yes”, ”Catch Me”, ”Who’d A Thought” i još pokoja, no našlo se tu i pregršt starijih favorita, ”Droppin’ Like Flies”, ”Drink Some More”, ”Scots Wha’ Ha’e” i druge ode alkoholu i dobroj zabavi. I jednog i drugog je te večeri bila gomila, a kao kulminaciju užarene atmosphere izdvojio bih a capella izvedbu skladbe kanadskog singer-songwritera Stana Rogersa ”Barrett’s Privateers”, na kojoj su se Paulu i ostatku McKenziea grleno priključili dečki iz Tartan Army Croatia kluba i većina nas u publici.
Lijepo je vidjeti da se veza domaće publike i Real McKenziesa, usprkos trzavicama u prošlosti i ogromne udaljenosti naših dviju zemalja ipak uspijeva održati zanimljivom i svježom svaki put kad nas ovi simpatični i pomalo ludi Kanađani posjete. Iskustvom poučeni možemo dečke očekivati nazad već negdje oko jeseni, zime. Ako zbog ničeg drugog, veseli me to jer ću sangriu koju sam lokao na ovom nastupu moći zamijeniti vrućim kuhanim vinom. Meni dovoljno.
Nenad Lukač
P.S. Dobri drug Zeba je maznuo setlistu s koje smo uz pomoć nadljudskih detektivskih napora i još jednog dobrog drugara, Discogsa, uspjeli razaznati puna imena svih pjesama odsviranih na ovom gigu. Evo je:
1. Pipe
2. Heather Bells
3. Pour Decisions
4. Chip
5. Fool’s Road
6. Yes
7. Droppin’ Like Flies
8. Nessie
9. The Night The Lights Went Out In Scotland
10. Bitch Off The Money
11. Scots Wha’ Ha’e
12. Culling The Herd
13. Midnight Train To Moscow
14. Catch Me
15. Best Day Until Tomorrow
16. Wild Cattieyote
17. Drink Some More
18. White Knuckle Ride
19. Stephen’s Green
20. Sailor Man (Turbonegro)
21. The Skeleton And The Tailor
22. Bugger Off
23. Who’d A Thought
24. 13
25. Barrett’s Privateers
Leave a Reply
You must be logged in to post a comment.