Pomalo je ironično da jedan od vodećih svjetskih rege umjetnika, aktivni propovijedatelj rastafarijanizma i veliki ambasador ljubavi, mira i jednakosti među ljudima, Anthony B, svoj premijerni nastup u Hrvatskoj održi unutar zidina stare mletačke vojne utvrde na čijem se ulazu još nalaze poredani stari talijanski, francuski i austrijski topovi, nekoć sjajni i ubojiti rigači vatre, sudionici mnogih žestokih sukoba, a sad tihi komadi željeza zubom vremena i hrđom svedeni na sličicu u turističkoj brošuri grada. No, tako je sudbina odlučila, pa se upravo na praznični 1. maj u dvorištu velebnog Kaštela iznad Pule desio do sad najveći ovogodišnji rege koncert u Hrvatskoj – nastup Anthony B-a i njegovog pratećeg sastava Bornfire, a sve to kao prvi u nizu promotivnih koncerata za ovoljetni, 13. po redu Seasplash festival, najstariji i najveći reggae, dub i bass culture festival u zemlji. Taj će se festival, kao i ostali pulski festivali ove godine – Dimensions, Outlook, Goulash Disko i Slurp! – održati unutar zidina još jedne bivše pulske vojne utvrde, Fort Punta Christo, pa s veseljem i bez imalo ironije možemo zaključiti kako je Pula uspješno zamijenila svoju ratnu prošlost za glazbom, pjesmom i plesom ispunjenu budućnost (nemojte mi zamjeriti ovu notu hipijevštine u glasu, ipak sam bio okružen mnogim flowerpower regačima na gigu pa se dio njihovog bezumnog idealizma očito očešao i o mene).

 

Večer na Kaštelu otvorila je ekipa DJ-eva iz PulaP Reggae Stationa. Dečki su znalački selekcijom najraznovrsnijih rege ritmova gibali u početku malobrojna tijela, ali kako se bližio nastup zvijezde večeri publika je polako kapala, baš kao i kišica koja je upornošću japanskog kamikaze odlučila da nam potopi cijeli dan. Bilo zbog dosadne kišice, bilo zbog želje organizatora da pričekaju da se u publici skupi još pokoja duša, Anthony je na pozornicu izašao oko 23 sata, sat vremena nakon najavljenog početka nastupa, taman koliko je nama trebalo da do zadnje kapi slistimo bocu prefine herbalne medice kojom smo odlučili začiniti večer. No niti kiša koja je nastavila padati, niti tipično vodenasta točena Žuja koju su domaćini lifrali po 15kn za čašu (ajd’ fala Jahveu bar nisu Favorit točili!) nisu mogli poremetiti magičnu atmosferu (!) zvucima prvoklasnog regea ispunjenog Kaštela. Članovi Bornfire benda, gitarist, basist i bubnjar, neumorno su melodije i ritmove ispreplitali u čvrste glazbene lomače koje je zatim lider Anthony B potpaljivao svojim moćnim glasom nalik onome Petera Tosha, tako da su poruke o zlom Babilonu i ostale politički oštro nabrušene misli tipične za ovog conscious rege umjetnika gorjele sa stejdža od početka do kraja koncerta i kroz širom razgoračene zjenice duboko se urezivale u dušu svakog pojedinca u publici, bez obzira na nivo zamućenosti svijesti količinom popušene biljke ili happy-go-lucky hipijevštinom. Anthony B je tu da ruši zli Babilon svim sredstvima, vatrom prije svega (”Bun Down Sodom”, ”Fire Pon Rome”) i sve dok to ne postigne neće biti gore spomenute ljubavi, mira ili jednakosti među ljudima. Naravno, on ne zagovara destrukciju i fizičko nasilje, već otpor nepravednom sistemu kroz drukčiji način razmišljanja od onog koji još uvijek prevladava u zapadnom, kapitalu sluganskom svijetu. Svojim tekstovima i načinom života Anthony B i njemu slični umjetnici nam daju do znanja kako postoji bolja i pravednija alternativa, a ta je poruka najsnažnija i najbolje je osjećamo upravo na ovakvim živim, neposrednim nastupima. Kroz pogled zamućen medicom i kapima kiše, ponekad mi se za vrijeme nastupa pričinjavalo da se dvije različite povijesne zbilje iz vremensko-prostornog kontinuuma ovog mjesta preklapaju, pa sam na trenutke ispred sebe umjesto visokog rastafarijanca u Bobo Ashanti turbanu vidio starog, brkatog austrijanskog generala u šljemu kako odrješitim glasom izdaje svojim vojnicima naredbe, jer je s toliko karizme i vojničke autoritativnosti Anthony B prenosio svoje poruke. Jedina anomalija u ovoj prividnoj kvantnoj anomaliji bile su dvije ženske osobe na bini – prateće pjevačice – integralni dio kohorti svake pjevačke veličine u regeu još od Marleyevih I-Threes (tj. Rite Marley, Judy Mowatt i Marcie Griffiths). One su svojim vokalnim harmonijama ublažavale militantnu ikonografiju iz Antonyjevih tekstova, a mene vraćale iz izmaštanih vojnih garnizona prošlosti u stvarnost sadašnjeg trenutka. General Anthony je uistinu dobro posložio trupe za ovaj nastup, tj. turneju, pa smo nakon dvosatne opsade svi položili oružje pred snagom njihove glazbene navale. Topovi ispred Kaštela šutjeli su, no s bine su na nas žestinom topovskih plotuna ispaljivane pjesme s mnogobrojnih Anthonyjevih albuma, spomenimo samo ”World A Reggae Music”, ”My Yes And My No”, ”Nah Vote Again”, ”Raid Di Barn”, te Marley-eva ”One Love” i Lennon-ova ”Imagine’‘ koje su se odlično uklopile u taj stil militantne ljubavi kojeg Anthony B isfurava od početka karijere.

 

Anthony B je nanovo osvojio srca dvjestotinjak ljudi koji su ga došli pogledati tu večer u Kaštelu, a zabava se nakon bitke kod pozornice preselila underground u nevjerovatne podzemne tunele Zerostrasse, gdje su do ranih jutarnjih sati Filip Motovunski, Sheco i Pulap crew držali naše guzice budnima furioznim jungleom i drobotresnom drumbom. Organizatorima ide velika čaša medice u zrak zbog odlično odrađenog posla!

 

Nenad Lukač

 

photo by Nikolina Pernar