U sklopu obilježavanja 70. obljetnice oslobođenja Zagreba od fašizma na trnjanskom nasipu (pokraj kluba Močvara) 8.5. kao što je to bila tradicija u 70-ima i 80-ima, prvi put nakon 26 godina ponovo je održana manifestacija Trnjanski kresovi.

Video zapis s događaja.

Krajem osamdesetih, dok sam još bio u osnovnoj školi te u izviđačima, bio sam u jednoj od grupa koja je bila zadužena za paljenje krjesova na nasipu. Za razliku od danas, koliko me sjećanje služi, palilo se više krjesova i bili su posloženi s druge strane Save, dok je na mjestu sadašnjeg krijesa bila pozornica na kojoj su među ostalima nastupali Psihomodo Pop, Kerberi, EKV i čini mi se Josipa Lisac. Da se ne lažemo, s desetak godina me nije bilo baš previše briga tko nastupa, a vrijeme smo uglavnom provodili žicajući lepinje i kotlovinu po štandovima. Najčešće bi se zadovoljili dobivenim kruhom i mogućnošću toćanja istog u saft od kotlovine, a usput bi masnih brada pogledali i pokoji bend. Ne sjećam se je li onda bilo nečeg drugog osim paljenja krijesa i koncerta, ali ove godine u organizaciji Mreže Antifašistkinja Zagreb (MAZ) osim paljenja krijesa organizirana je radionica političkog plakata od strane This Town Needs Posters kolektiva, crtanje murala pod nazivom «Oslobođenje» kolektiva Graffiti na Gradele, Cheza i Marcka, nastup zborova Čipkice, Le Zbor, ZborXop i Praksa, dijeljenje besplatnog graha te za kraj 6. Antifa Night u klubu Močvara uz nastupe bendova Nature Boys, Red Union, Oi Polloi, Gipsy Mafia i Fetbojsi.

Poslije cjelodnevnog druženja uz vatru, zborove, grah i pokoju kapljicu vatrene vode došao je onaj dio programa koji me i najviše interesirao, a to su koncerti u Močvari. Oko 22 sata na pozornicu se prvi popeo bend iz Kansas Citya Nature Boys koji su već jednom prilikom svirali u Zagrebu u Grey Room-u, a ove večeri su uljetili u zadnji tren i zato ih je zapalo to da sviraju prvi. Pošto je ispred Močvare na nasipu bilo brdo ljudi (priča se da je bilo oko 3000 posjetitelja) stvorio se popriličan žamor i većina uopće nije čula da je koncert počeo, tako da je njihovu garage punk svirku odgledalo možda tridesetak ljudi, ali bez obzira na to imali su skroz solidan nastup za probranu ekipu koja je gledala na sat i ušla unutra na vrijeme.

Nakon njih na pozornicu se penju Novosađani Red Union. Pošto im je ovo, koliko sam načuo, zadnji koncert u Zagrebu jer će navodno za desetak dana svirkom u Novom Sadu objesit rukavice o klin, a do sada su obično imali dobro posjećene koncerte, očekivao sam malo više ljudi na njihovom nastupu, no očito je ekipa i dalje zujala po nasipu i tijekom njihovog nastupa pomalo se punio klub. Kao što je i sam pjevač za vrijeme nastupa rekao, sigurno će po portalima pisati da je vrhunac njihovog nastupa bio kada su svirali obradu benda Kud Idijoti, no tako je bilo, možemo ga prozvati prorokom, jer im nastup prolazi prilično mirno uz pokoji pogo i singalong.

*Isprika bendu, očito sam krivo načuo, zadnji koncert u Novom Sadu 16.5. imaju The Bayonets, a ne Red Union

Slijedi bend iz Edinburgha Oi Polloi. Tek kad je ovaj bend započeo sa svirkom mogao sam zaključiti da nije lažna spika da je ovaj događaj rasprodan jer se Močvara napunila do vrha. Većina ljudi je na ovaj koncert došla upravo zbog njih, a kako i ne bi jer je ovo bio prvi nastup ovog kultnog angažiranog anarho punk, hard core i oi benda u Hrvatskoj. Imao sam ih prilike gledati u Mariboru ’98-e i u Berlinu ’07-e na Walpurgi’s Nightu, dan uoči svima već poznate tradicionalne prvomajske “zabave”. Uglavnom sva tri koncerta su im bila poprilično slična, što bi značilo red nabrijane svirke, red angažiranih govora između pjesama, red zajebancije i tako sve u krug. Izredali su stvari s raznih albuma poput “Bash The Fash”, “Punx Picnic In Prince’s Street Gardens”, “T.H.C.” i “Boot Down The Door”, a publika se cijeli koncert bacakala s pozornice i pogala, kaos non-stop. Po konstantnom hvaljenju publike od strane pjevača zaključujem da je bend bio oduševljen nastupom u Zagrebu, pa su tako u nekom trenu čak izvadili bocu škotskog whiskeya i poklonili ga publici koja ju je iskapila u roku od 30 sekundi, a mislim da su izvadili i bačvu da ne bi puno dulje izdržala, u svakom slučaju bila je to lijepa gesta. Jedina razlika od prijašnjih nastupa na kojima sam bio je ta da je za vrijeme nastupa zapaljena i baklja koja je jedan dio publike oduševila, a jedan je dio lagano rastjerala, jer se od silne vrućine stvorene kaosom u dvorani i bez nje teško disalo. Sve u svemu dobar nastup, a sudeći po njihovoj najavi mogli bi ih vidjeti ponovo već u, kako oni kažu, roktobru.

Ubrzo nakon njihovog nastupa slijedi hip-hop dio večeri i prvi svira bend Gipsy Mafia iz Zrenjanina. Braća Skill i Buddy O.G., kako sami za sebe kažu antifa Cigani, već neko vrijeme posjećuju Zagreb. Tako smo ih već u više navrata mogli vidjeti uživo u prostorijama AKC Medike. Više ne nastupaju s Braćom Blekvutrić, bendom uživo, nego imaju matrice preko kojih repaju, te je ove večeri za njihovu muziku bio zadužen Fetboj Džek iz prijateljskog im benda Fetbojsi. Svojim socijalno-društveno angažiranim stvarima poput “Ciganin u dnu duše” i “Fuck The Police” prorešetali su ekipu željnu i malo drugačijeg zvuka od već uobičajenog punka na antifa konceratima i predali palicu svojoj antifa hip-hop braći Fetbojsima.

I ostaje nam još zagrebački hip-hop bend Fetbojsi. Najčešće nastupaju kao trojac, dva M.C.-a Želko i Badžo, te za muziku zadužen Fetboj Džek, a od nedavno je tu i novi član AC3PO. Svojim zajebantskim hip-hop stvarima poput “Romaja” i “Da li osjećaš”, ali i nešto angažiranijim stvarima poput “Kerestinec” i “Jebeš sistem” (koju su izveli zajedno s bendom Gipsy Mafia) pomeli su klub i već standardno uveselili sve prisutne, te zatvorili koncertni dio večeri.