U petak 24.4. u Vintage Industrial Baru svirali su bendovi Stronghold, Angel Dust i Sick Of It All.
Video zapis s koncerta.
Nastup bendova kao što su Sick Of It All obično bude povod za „maturalno“ okupljanje moje stare ekipe koju više toliko ne viđam po koncertima, pa smo se tako i ove večeri okupili u obližnjem parkiću ne bi li popili koju pivu, vino i zamezili malo čvaraka (morali smo se malo podboltat pošto su New York Hard Core koncerti poznati po krkanluku) i prisjetili se naših putešestvija na punk i hard core koncerte iz devedesetih. I tako piće po piće i već uobičajeno zakasnio sam na prvi bend večeri, a u ovom slučaju to je bio zagrebački hard core bend Stronghold.
Većina mojeg društva nastavilo je „čavrljati“ u parku, dok je nas par ušlo na nastup baltimorskog benda Angel Dust. Jebiga, biti predgrupa velikim bendovima poput Sick Of It All-a koji puta je dvosjekli mač. Vidi ih dosta ljudi koji možda ne bi došli na njihov solo nastup, al s druge strane dosta ekipe još pije ispred i po šankovima i „priprema“ se za glavni bend večeri, pa izraz da je ovaj bend „zagrijao publiku“ svojom hard core punk svirkom i nije primjenjiv u ovom slučaju, jer je ekipa u fino napunjenoj dvorani njihov skroz solidan nastup uglavnom odgledala uz neki omanji moš pred sam kraj njihovog nastupa, a svu snagu uglavnom čuvala za teretanu zvanu Sick Of It All.
Sick Of It All je bend koji postoji već skoro 30 godina. Moja ekipa ih prati od izlaska spota „Just Look Around“ ’92-e, nakon kojeg smo nabavili njihova prva dva albuma „Blood, Sweat & No Tears“ i „Just Look Around“ koji nakon prvog slušanja nisu izlazili iz kazetofona duže vremena. Većina nas ih je gledala prvi put još ’96-e u Zagrebu, a ja sam bio te sreće da sam ih s par svojih prijatelja imao prilike vidjeti i ’94-e u malom slovenskom selu Šempas (blizu Nove Gorice) kada su bili na turneji s bendom Snapcase i kada je s njima u ulozi roadiea bio pjevač sada već svima poznatog benda H2O, koji je nastao nakon te turneje.
Od mojeg prvog njihovog koncerta, pa sve do ove večeri imao sam ih priliku vidjeti jedno 6-7 puta i moram priznati da se ništa nije promijenilo od dana kad sam ih prvi put vidio u zadružnom domu u Sloveniji do danas kada redovito sviraju u rasprodanim klubovima i kao headlineri po većim svjetskim hard core punk festivalima, a to bi značilo da bend tijekom cijelog nastupa leti na sve strane po pozornici, a o publici da ne pričamo. U cirka sat vremena svirke kaos ne prestaje, skakanje s pozornice non-stop, pogo, mošanje, circle pit, hvatanje za mikrofon i sve ostale za hard core koncerte poznate vratolomije. Redaju se stvari sa svih albuma, ekipa s bendom pjeva i najnovije stvari, ali ipak su i dalje najbolje reakcije na stvari sa starih albuma, a najveći kaos u dvorani se događa za vrijeme već tradicionalnog wall of deatha uz pjesmu „Scratch The Surface“, najavljenu od strane Krmpe iz benda Deafness By Noise, za vrijeme koje sam mislio da bi se u Vintageu mogli urušit zidovi. Publika ih zove na bis, što bend objeručke prihvaća, ali na žalost na drugi ne izlaze, no realno već su ionako svi u dvorani bili kompletno znojni i mrtvi umorni, pa je zatvaranje teretane bila dobra odluka prije nego nekom od nas nešto starijih ne stane herc.
Uglavnom voljeli ili ne New York Hard Core, mora im se priznati da ovu razinu kaosa na punk koncertima rijetki bendovi postižu. Jedno je sigurno, za vrijeme njihovog nastupa i bend i publika dali su se 100 posto, najavljujući na bisu stvar „Built To Last“ rekli su da sam naslov pjesme govori o njima, i to stvarno stoji.
Joža
Leave a Reply
You must be logged in to post a comment.