Kao što je pivu najbolje piti svježe natočenu i hladnu, dok se staklena čaša još rosi pod toplinom zagrljaja prstiju, a čvrsta pjena kruni ledenu gorčinu što otupljuje usta, tako je i bendove najpoželjnije slušati uživo dok su mladi i u naponu stvaralačke snage, dok se njihova energija kinetički prenosi sa stejdža ravno u jaja, a moćni zid buke otupljuje sluh.

Video zapis s koncerta.

 

Na mnogim sam koncertima s ubilačkom zavisti u očima promatrao sretnike s dovoljno love u novčanicima da osjećaj svježe, ledene pive protegnu do fajrunta, dok sam se ja već oko polovice giga našao kako bauljam mračnim kucima kluba u potrazi za napuštenim čašama do pola punima mlačne pišaline s bez previše opušaka u njoj. Upravo me taj okus ustajale pive aromatizirane potrošenim duhanom asocirao na neke street punk/Oi gigove u Zagrebu unazad nekoliko godina kojima smo svjedočili zahvaljujući promotorima koji uporno odbijaju hrabro isukati mačete i kroz krš scenskog smeća prokrčiti mladim pank štafetarima put do domaćih bina, već iznova biraju sigurnu stvar I vrte jednoteisti vrtuljak oldies but goldies bendova čija zvučna imena i prepoznatljivi logotipi odzvanjaju u ušima potencijalnih posjetitelja mnogostruko jače nego što to čini grmljavina njihove svirke sa stejdža.

 

Ziheraštvo stare slave i manjak gigova kvalitetnih mlađih bendova osigurat će da takvi milijun puta reciklirani bendovi kod nas žive dok ih smrt ne rastavi od ovozemaljskih pozornica ili dok priliv svježe krvi u grupama kao Bishops Green ne počne teći redovito i u mnogo kraćim vremenskim razmacima. A Bishopi su upravo odličan primjer modernog pristupa Oi žanru, u kojeg su ubacili ikonografiju i žestinu urođenu američkom hardcoreu, pa nabrijanom svirkom I pjesmama prilagođenim problemima vlastite generacije uspijevaju upucati svježinu u taj inače prilično statični podžanr panka bez da se gube u ponavljanju klišeja kojima Oi vrvi od samih početaka.

 

 

Vidjeli smo na Businessima, te u brojčano manjoj mjeri, ali jednako glasnoj i na Bishopima kako publike sklone Oi zvuku ima dovoljno da natjera promotore da češće odluče dofurati relevantne mlade bendove iz tog faha. Bishopi su im samouvjereno pokazali smjer, samo neka njime i nastave.

 

 

Ajde da još na kraju kratko spomenem i predgrupu, bile su to četiri sestre nazvane Maid of Ace, i osim činjenice da su relativno rijetka pojava na pank sceni – bend sastavljen isključivo od žena – njihov spoj grungea i melodičnog panka a la Rancid nije baš zapalio šačicu ljudi koji su ih odlučili poslušati. Dodatno im je odmogla i opipljiva trema, navodna iscrpljenost putovanjem i pjevačicine potpuno nerazumljive upadice između pjesama na najčudnijem engleskom kojeg sam čuo. Šteta, jer sceni kronično fali kvalitetnih ženskih bendova.

 

Nenad Lukač

 

Video & photos by Joža

 

https://www.facebook.com/BishopsGreen?fref=ts

https://www.facebook.com/maidofaceband