Posljednja epizoda prve (i za sad jedine) sezone HTV-ove dramske serije ”Crno-bijeli svijet” završila je u četvrtak 19.3. oko 21 sat, otprilike u isto vrijeme kad su ska velikani Bad Manners svoj pohabani kombi, krntiju potpuno neprimjerenu za rock zvijezdu kakva bi Buster Bloodvessel odavna trebao biti, ali upravo trotterovski skrojenu za jednog uličnog opsjenara koji on oduvijek jest, uparkiravali ispred kluba Močvara.
Video zapis s koncerta.
Dok su Mirković, Kulenović i ekipa otvarali šampanjac i nazdravljali svojem stiliziranom tripu u novovalni Zagreb i Jugoslaviju osamdesetih i svim bendovima koji su tad žarili i palili domaćom scenom, počevši od Prljavog Kazališta i njihove najpopularnije pjesme s istoimenog albuma ”Crno Bijeli Svijet” koja je i dala naslov seriji, mi smo sa šačicom skinheada, rude boysa i panxa s orahovcem u ruci nazdravljali toliko dugo i željno isčekivanom nastupu jednih od glavnih igrača na engleskoj ska sceni osamdesetih.
Iako Bad Mannersi nisu nikada objavili niti jednu singlicu na najpopularnijoj i najvažnijoj etiketi za novi val ska glazbe, Jerry Dammersov Two Tone Records, kuću The Specialsa, The Beata, The Selectera, čak i Madnessa i Elvisa Costella, bez pogovora je da su od svog početka ravnopravno stajali uz bok svim ovim crno-bijelim bendovima. Za razliku od većine Two Tone izvođača, Buster Bloodvessel i njegovi Bad Mannersi nisu koristili svoju glazbu kao podlogu i pokretačku snagu za tekstove ispunjene ozbiljnim komentarima društva i svega onoga što je u njemu bilo opresivno i loše, već su, u razbibrižnoj maniri britanskog vodvilja za radničku klasu svoje pjesme prožimali alkoholom, drugarskom zajebancijom i blijedo prikrivenim seksualnim aluzijama. Ska ritam je od samih početka na Jamajci pratila ta lirička dualnost između ‘lakših’, osobnijih tema – ljubavi, seksa i zabave – i onih ozbiljnijih, društvenih – nasilja, siromaštva, rasizma, korupcije i sličnih. Naravno, nisu ni Specialsi pjevali samo o tome kako je Maggie Thatcher u kurcu, niti su Bad Mannersi živjeli u potpunom obliviju za sranja oko sebe (”Inner London Violence”), no kad se povuče crta ispod karijera Two Tone bendova i karijere Bad Mannersa jasno je da su potonji glazbu ipak većinom koristili eskapistički, kao imaginarnu zavjesu kojom će sebe i publiku bar na sat, dva odvojiti od sivila Londona i tačerovske Engleske i odvesti ih na neko bezbrižnije, veselije mjesto.
Uz uvijek prisutne houdekovske količine alkohola i s karizmatičnim frontmenom kakav je Buster (čovjek također houdekovskih razmjera, iako se zadnjih godina uspio prepoloviti) Mannersi u toj misiji transportiranja publike nikada nisu omanuli, pa tako ni na ovom premijernom nastupu pred zagrebačkim auditorijem. A taj je zbog kašnjenja giga (navodno zbog nekih pizdarija na granici – toliko o Šengenu, mamicu mu jebem!), već dobrano bio podložen alkoholima svih boja i aroma. Kad su napokon Buster i ekipa glazbenika koje je poveo na turneju ovaj put (poput Mickeya Fitza iz The Businessa i Buster je jedini originalni član Mannersa) izašli na Močvarin stejdž i udrili po uvodnoj ”This Is Ska”, nemali broj ljudi u publici našao se zatečen s pivom na šanku, no ubrzo su se poput sardinica svi uredno ugurali u glavnu prostoriju i dernek je mogao započeti!
Svi standardni koncertni hitovi su se izredali, od ”Sally Brown”, ”Inner London Violence”, ”My Girl Lollipop”, ”Ne Ne Na Na Na Nu Nu”, preko obrade Elvisa ili Toma Jonesa (prepijani smo svi bili da bi se točno sjetili), sve do bisa sa ”Special Brew”, pijanim drečanjem ‘tito partija’ na ”Lip Up Fatty”, te vrhuncu na samom kraju sa standardno bastardiziranom verzijom ”Can Cana”. Kad ti izvedbom ove stvari bend toliko zavrti glavom da ti se tako deliričnom učini da umjesto Busterove isplažene jezičine i škembe u zebrastom odijelu gledaš izbačene sise i duge noge u mrežastim najlonkama francuskih plesačica iz Moulin Rougea onda znaš da si prisustvovao još jednom magičnom bijegu u neka bolja mjesta u režiji neponovljivog zabavljača Bustera i njegovih vječno mladih Bad Mannersa! Čekanje se isplatilo.
Nenad Lukač
Video & photos by Joža
Leave a Reply
You must be logged in to post a comment.