U ponedjeljak 5. siječnja u klubu Route 66 održan je doček Sveta tri kralja uz bendove Crni dani u Vatikanu, Dekubitus i Jura Klavijtura i Zadnji trzaji.

 

Video zapis s koncerta.

 

Prvi se na pozornicu popeo virovitički bend Crni dani u Vatikanu, predvođen slam poetom Dejanom Inđićem, poznatijem po nadimku Pokojni Đinđić. Bend postoji cirka 10 godina, ne znam koliko često nastupaju, ali je meni začudo ovo bio prvi put da ih gledam uživo. Njihova kombinacija dark synth punka s elementima psihodelije, koju oni nazivaju zombiecore, dobro je poslužila da zagrije župljane ove večeri. Meni osobno bend ima neke dodirne točke s jednim opskurnim srpskim bendom – Dve Bajage https://soundcloud.com/dve-bajage-bajage/jebi-se , te im ovom prilikom preporučam zajedničku turneju.

 

Nakon njih slijedi zagrebački bend Dekubitus. Jedina konstanta u ovom bendu je pjevač Sven Narušitelj, pa smo ih ove večeri mogli vidjeti u najnovijoj postavi s prinovom u bendu klavijaturistom Kmicom, novim basistom Žikijem, a Rančić i Ognjen su se zamijenili na instrumentima, tako da sad Ognjen svira bubnjeve, a Rančić gitaru. Mislim da bi ovako trebali nastaviti jer u ovoj postavi zvuče skroz solidno.

 

Nastup je prošao u svima već poznatoj atmosferi, uobičajenoj za njihove koncerte. Uz  prilično divlji pogo u skučenom prostoru ispred bine i klasičnu punk svirku, nije falilo ni razbijenih boca o glavu, krvi, znoja, valjanja po staklu, pa je uvedeno i malo novotarija tipa ispijanja vlastite pišaline iz pivske boce od strane pjevača Svena Narušitelja.

Upozorenje: Ovaj sadržaj nije primjeren osobama mlađima od 18 godina.

 

Ovog je puta čak izbila i frka poslije koncerta s jednim redovitim posjetiteljem njihovih koncerata, koji je ovaj put bio začuđen što je pobrao bocu u glavu i htio se obračunati s pjevačem ispred kluba. Znam da većini ljudi nije baš normalno da dobiju bocu u glavu za vrijeme giga, ali liku koji se redovito na njihovim nastupima penje na pozornicu i otima za mikrofon, a s vremena na vrijeme i sam se reže na njihovim koncertima, ta mi iznenađenost nemilim događajem i potreba za stvaranjem frke izgleda kao čisto preseravanje. U svakom slučaju Dekubitus je i dalje jedan od rijetkih hrvatskih bendova na čijim se nastupima osjeća opasnost i napetost u zraku, što bi po nekima i trebao bit cilj rock’n’rolla i punka, pa tko voli voli, a tko ne, ne treba dolaziti na takve koncerte.

 

Za kraj ostaje zagrebački bend Jura Klavijatura & Zadnji Trzaji. Jura Klavijatura je s vremenom postao kultna zagrebačka underground ličnost i to ponajprije iz razloga što ga se najčešće može vidjeti kako nastupa solo po zagrebačkim „rokerskim“ birtijama i manjim klubovima, a vrijeme će pokazati da li će se išta promijeniti otkad je odlučio da svoje matrice sa sintisajzera zamjeni pravim basom i bubnjevima, pa su mu uletjeli Šarac iz Brkova na bubnjevima i Kopac iz benda Crni dani u Vatikanu na basu.

 

Jello Biafra je na svom Alternative Tentaclesu imao Wesley Willisa, a zahvaljujući Zdenku Franjiću (koji je Juri Klavijaturi izdao tri solo albuma) i mi imamo izdanja našeg Wesley Willisa od izdavačke kuće Slušaj najglasnije.

 

Ove večeri smo uspjeli dočekati barem jednog kralja, to nije bio Baltazar, boga mi, ni Melkior, a vraga mi niti Gašpar, to je bio kralj Jura Klavijatura koji nam je uz pratnju benda Zadnji Trzaji priuštio new wave dark wave punk pop trash svirku.

 

Sudeći po raspjevanoj i rasplesanoj publici koja je znala sve njegove tekstove napamet, uspio je zabavit župljane koji su ove večeri došli u krčmu Route 66 na doček Sveta tri kralja. I preporučam da ih odete pogledati, jer tko zna koliko će još trajati zadnji trzaji.

 

Amen!!!

 

Joža

 

crno-bijele fotografije by Škic

 

video i fotografije u boji by Joža

 

 

https://www.facebook.com/pages/Jura-Klavijatura-Zadnji-Trzaji/1489734587947034

 

https://www.facebook.com/pages/Dekubitus/1487618208123471

 

http://www.last.fm/music/Crni+dani+u+Vatikanu