Masturbacija je odvajkada čovjekova najdraža razbibriga. Još dok su majmunoidni ljudi obrasli gustom dlakom tumarali bespućima istočne Afrike u potrazi za termitima, voćem i orašastim plodovima, vrijeme između hranjenja kratili su igrajući se sa svojim međunožjima, veselo ih navlačeći i cerekajući se pritom glupavo poput seoske lude koja je pronašla Boga na dnu boce. Odjeke tih davnih samoljubačkih seansi možemo doživjeti u svakom ZOO-u na svijetu koji se diči kavezom s čimpanzama, majmunima po mnogočemu vrlo sličnima ljudima, posebice po sklonosti k onaniji. Drkanju, rajo, navlačenju kožice, šamaranju majmuna (samo-šamaranju u slučaju čimpanzi), cijeđenju kobase, da ne nabrajam sad ovdje i ostalih milijun kolokvijalizama i eufemizama za (pretežno mušku) masturbaciju. Masturbacija je rasla, razvijala se i mijenjala se s čovjekom, pa se tako u današnje vrijeme, recimo, ne gleda tako blagonaklono na javne izljeve rukobluđenja kao što je to bio slučaj s vremenom u kojem su živjeli naši kosmatiji pretci (pritom mislim i na Homo erectusa iz Pleistocena, kao i na hipije iz 60tih godina 20. stoljeća). Ipak, danas se o masturbaciji javno govori i debatira kao nikada prije u povijesti, pa tako znamo da se ista žestinom pobješnjele gorile prakticira ne svakodnevno, već svake sekunde u svakom dijelu svijeta; to radi i staro i mlado i muško i žensko, i strejt i trans, i lezba i peder. Načini na koje se ljudski rod samozadovoljava mnogi su i variraju kako vremenom, mjestom radnje i brojem sudionika, tako i atmosferom te količinom uloženog truda oko postavljanja upravo savršene scene za vrhunsku rukobludnu seansu.

Video zapis s koncerta.

 

Nervozni tinejdžer smiruje se pred završni ispit iz matematike brzom drkicom u školskom wc-u; sreći djevojčice kada je shvatila da Barbikine duge i tanke noge mogu poslužiti nečemu mnogo zabavnijem od mlaćenja mlađeg brata po glavi nema kraja; usamljeni računovođa s dva usisavača od kojih samo jedan služi onome čemu je prvobitno namijenjen, dok drugi, snažniji, živi ispod njegova kreveta i noću zadovoljava svog gazdu dok mu ovaj tiho tepa: ”Roberte, dragi Roberte!”; raspomamljeni parovi u svingerskom krugu se dovode do ekstaze promatrajući tuđe muževe i žene kako ih promatraju dok samoblude; neka starija dama se u budoaru zakriljenom teškim zavjesama, uz svjetlost stotine svijeća, na krevetu posutom ružinim laticama prepušta milovanju vlastitih prstiju natopljenih uljem, dok joj glavom prolaze slike kakve se obično pronalaze na skupocjenijoj grnčariji iz antičke Grčke. Svi drkaju. Seks sa samim sobom legitiman je i opće prihvaćen oblik seksa, iako su ga kroz povijest mnogi, prije svega religijski pokreti pokušavali demonizirati kao koruptivnu nečist na ljudskoj duši. Muškarci u haljama ostalim su muškarcima prijetili vječnim vatrama pakla ako krenu putem jadnog Onana i bezrazložno prosipaju sjeme po tlu (ovdje moram ubaciti citat legendarnog Daltona Trumboa: ”He wasted his seed! Ohhhh monstrous, shameful, nameless act! He spilled it right out onto the ground all of it. And this displeased the Lord, and the Lord slew him.”), dok se ženska strana stvari, kako to već i biva s crkvenjacima, obično zanemarivala i često se negiralo da one to uopće i čine, ili da imaju potrebu činiti. No, usprkos fanatičnim pokušajima dušebrižnika da ju zatru, masturbacija je tu među nama, življa no ikad i ponekad se pojavljuje upravo na najčudnijim mjestima.

 

Na koncertima recimo. Eto, baš prošli petak doživio sam dvosatnu masturbatornu seansu na gigu Seven That Spells-a u krcatoj (prepolovljenoj) velikoj dvorani Tvornice. Da, Tvornice u Šubićevoj ulici usred Zagreba, glavnog grada većinski katoličke Hrvatske, zemlje čiji su stanovnici nedavno na referendumu izglasali da se u Ustav unese rečenica kako je brak samo i jedino zajednica jednog muškarca i jedne žene. Kako se onda, pitate se, u takvoj nazadnoj zemlji može dogoditi da se petorica likova popnu na binu ispred nekoliko stotina ljudi, izvade svoje instrumente i počnu masturbirati, drkati da prostite, bez da ih itko u tome sprječi preko dva puna sata? Gdje je policija, gdje su biskupi, gdje je ta dušebrižna moralna većina? Ja sam se pitao gdje je publika koja će reagirati na (pre)ozbiljne masturbatore na stejdžu i pozvati ih da se prestanu igrati sami sa sobom, izgubljeni u mističnim loopovima istočnjačkih mantra spojenih s beskrajno dugim, repetitivnim gitarskim frazama, već da se trgnu i kolektivno nam svima razjebu šupke u jednom velikom orgijastičnom slavljenju rock’n’rolla. Na trenutke se činilo kao da će do toga i doći, no Niko i ekipa su ipak svršili bez da su i nas doveli do vrhunca. Niti dva potpuna seta bunjeva s dvojicom bubnjara i dva gigantska tam-tama nisu pomogla da se ovaj gig pretvori u fuckfest kakav smo i očekivali od nesumnjivo za to sposobnih Sevena. Mislim da ih je malo lupio u glavu pritisak stvoren oko ovog u karijeri im najvećeg solo koncerta pa su dečki zaboravili da je primarna stvar svirke zadovoljiti publiku, a ne samo sebe. Vjerujem da su i oni toga svjesni i da će se već na sljedećem gigu potruditi da nam serviraju glazbenu jebačinu života. Drkanje nek ostave za vrijeme između gigova.

 

Nenad Lukač

 

photo & video by Joža

 

https://www.facebook.com/STS777