Bila je to od početka pomalo čudna subotnja večer. Sunca nije bilo već dva tjedna, kiša je sipila čitav dan i nastavljala u večer. Dok sam prilazio zgradi Medike, ispred koje nije bilo žive duše, čitava mi je scena više ličila na drugi dio Highlindera nego na ludi subotnji izlazak. U 22 sata kad je koncert trebao početi klub je zjapio prazan, a tonske su još trajale, uz određenu dozu žurbe i nervoze jer bi koncerti trebali završiti do pola 12: oko ponoći počinje party. Savršena atmosfera za blagu nadrkanost i pretjeranu konzumaciju piva iz čiste dosade.
Video zapis s koncerta.
Kad se sve konačno složilo na scenu su stupili Divided Mindsi. Meni najdraži band iz grupe nastale u kvatrićkom podzemlju koji uvijek volim pogledati live. No ovaj put bili su mi nekako iščašeni. Dečki su krenuli energično, usvirani jesu, prije par tjedana su se vratili s turneje, ali iz zvučnika je izlazilo nešto drugo. Ovaj put gitara je bila preglasna i pokrivala je sve. Rezultat je bio da se čisto čula svaka promjena akorda, klizanje prstiju po žicama i pokoja greška. Iza gitare dominirao bubanj, a u čitavom mixu su se u pozadini izgubili bas i vokal. Šteta jer Divided Minds je kvalitetan band koji je u prošlih godinu dana odsvirao barem dva koncerta koji su mi bili savršeni i znam da je moglo ispasti bolje. A i bit će sigurno sljedeći put.
Iza njih bez prevelike pauze krenule su brazilke Rakta. Sviraju dosta zanimljivu glazbu koja se ne može pretjerano žanrovski definirati. Ima tu svega, od elemenata kraut rock repeticije, psihodelije na tragu Hawkwinda do post punka sa Siouxsie and the Banshees i Killing Joke kao glavnim referencama. U osnovi riječ je o čvrstoj ritam sekciji koja radi kičmu, prostor za improviziranije, eteričnije dionice klavijatura, vokala utopljenog u jeci i gitare jako tretirane efektima.
Na papiru funkcionira savršeno, na snimkama također (poslušati zadnji 7” na Bandcampu), ali u Attacku meni osobno nisu sjele. Nakon prvih nekoliko pjesama sve se nekako pretvorilo u tapetu. Vokal i gitara su dominirali, a to su elementi čije se promjene najbolje polovi višestrukim slušanjem studijskih snimki dok u live situaciji sve u jednom trenu počinje zvučati isto. No s druge strane, to može reći bilo tko za bilo koji žanr koji ne sluša. Koliko smo puta čuli nešto takvo za punk, a pogotovo za stvari poput grind-cora, netko tko ne sluša određeni tip glazbe nema uho koje primjećuje sve diskretne promjene koje se dešavaju u zvuku. Rezultat je bio da sam na polovici koncerta izgubio zanimanje, misli su krenule vrludati…i koncert je u jednom trenu bio gotov. Party ekipa se oko ponoći već naveliko počela skupljati i zauzimati dvoranu i ubrzo su ritam mašine zavladale Attackom. Ne znam, vjerojatno je sve bilo puno bolje, a ja sam jednostavno ustao na krivu stranu večeri, vjerojatno se treba i to tu i tamo dogoditi.
Ivo Korečić
photos & video by Joža
Leave a Reply
You must be logged in to post a comment.