Opet se Zagreb, eto, radi toga što se u razmaku od nekoliko dana u njemu obrela pank gerijatrija GBH (po ‘ko zna koji put) i Stiff Little Fingers (tek drugi put) proglašava pankerskim rajem na zemlji i mekom panka!

Video zapis s koncerta.

 

Meni su takve tvrdnje prilično smiješne iz 2 razloga: prvo, pank je u Zagrebu živ i zdrav i diše punim, iako vjerovatno lagano kanceroznim plućima, prije svega zahvaljujući ekipi iz Attacka (Medike) i agilnim promotorima okupljenima oko tog grafitima oblijepljenog i naoko derutnog prostora u Pierottijevoj ulici. Kroz taj su prostor zadnjih godina protutnjale horde domaćih i stranih pank bendova; već će nam i letimičan pogled na njihove web stranice biti dovoljan da otkrijemo kako su samo ovaj tjedan tamo svirali Criminal Code i Modern Delusion u režiji Doomtown Recordsa, legende iz susjedstva Totalni Promašaj, uz domaće prvoborce AK-47, Nuclear Altar i No Limits nastupit će za vikend u programu HC/punk History vol.2, inače izvedenice HC for the Losers programa kojeg već dulje vrijeme tamo uspješno organizira ekipa splitskih panxa, a već sljedeći ponedjeljak će njujorčani Hank Wood & the Hammerheads, uz Divided Minds i Black Gust rastopiti betonske zidove Attacka svojim ”nekrkanskim hardcoreom”. I u nominalno rokerskom Vintage baru se u zadnje vrijeme može sresti sve više šarenih irokeza, najčešće na programu Good Vibrations i na gigovima u režiji Tomija Phantasme, a čak se i Močvara ovaj tjedan može pohvaliti pravim pank gigom jer su ugostili portlandska derišta Piss Test i kvatrić panxe Divided Minds (očito vrlo radišan bend). Drugi razlog mog frktanja nosom na tvrdnju kako je Zagreb meka panka jest taj da, iako se u njemu godišnje održi popriličan broj pank koncerata (vidi razlog br.1), ipak se njihovim brojem Zagreb nipošto ne može mjeriti s količinom koncerata i scenom u Berlinu, Londonu, Beču, Barceloni, Amsterdamu ili drugim većim gradovima u Evropi, i pritom ne mislim samo na zapadni dio kontinenta, uobičajeni Eldorado u mašti naših ljudi. Istina, Zagreb jest grad u kojem je lijepo biti pankerom, u njemu će svaki kraster, d-beatovac, kaos panx, anarho/street/synth/post/garage/trall/ queer/skate/goth-panker, hardkoraš nove ili stare škole, skinhed, ili skahead moći naći nešto po svom ćefu u skoro svako doba godine, ponekad češće, ponekad rjeđe, no isto tako je i u Beogradu, Bratislavi, Brnu, Stocholmu, Reykjaviku, Moskvi, Manchesteru, Dublinu, Skopju, Ateni, Bilbau ili Milanu. U većoj ili manjoj mjeri, u usporedbi sa svim ovim gradovima, i mi imamo živu i aktivnu scenu, dobre promotore, adekvatne prostore za svirku i relativno pitko pivo s kojim možemo zaliti grla suha od deranja na koncertima. No raj za pankere ili meka panka nismo niti smo to ikada bili. Oni koji nakon svakog većeg pank giga, a to su u pravilu gigovi pretpotopnih bendova koji danas vani jedva pune klubove veličine Kseta, časte Zagreb ovakvim nebuloznim epitetima, samo promiču već ionako dosta raširenu sliku o nama koji ovdje živimo kao bahatim veličateljima vlastita mediokriteta, zaslijepljenima sjajem vlastita dupeta.

 

Stiff Little Fingers, neupitni velikani ’77 panka svoj su prvi nastup ovdje održali prije 4 godine (dakle, trebalo im je samo 33 godine da dovuku dupetad u prijestolnicu panka:-). Tad sam napisao: ”Bend je od prve svirku ubacio u jedinu brzinu koju smo od njih očekivali, onu najžešću, najglasniju i najsrčaniju, i uz male padove u tempu takvom je održavao do samog kraja koncerta. U publici su očekivano prevladavali 30 i nešto godišnjaci i stariji, ali i mlađa, pankom prokrvljena ekipa došla je nakloniti se velikanima scene. Jedan od glavnih posutlata etike panka jest, vjerujem, prepoznavanje i poštivanje korijena, zbog čega će na koncertima bendova kao što su SLF biti svježe krvi dok god oni imali snage za svirku. Vjerojatno bi među publikom bilo i više mladih lica da je cijena ulaznice bila niža…”. Sve to mogu reći i za njihov drugi nastup u Tvornici, samo što je ovaj put zbog osjetnog pada u broju prodanih karata velika dvorana Tvornice bila prepolovljena, a svirka je bila obrnuto-proporcionalna onoj od prije 4 godine: dok su tad počeli uistinu bombastično od prve i samo na trenutke spuštali tempo ispod granice crvenila, ovaj put su tempo podizali samo na najvećim hitovima, recimo na ”Doesn’t Make It Alright” negdje na polovici koncerta, te na ”Tin Soldiers”, ”Suspect Devices” pred kraj i pogotovo na ”Gotta Getaway” i ”Alternative Ulster” koje su odsvirali na bisu. Našlo se na setlisti, naravno, i pjesama s najnovijeg, desetog po redu studijskog albuma No Going Back, no one nisu uspjele zapaliti publiku u jednakoj mjeri kao ove vječne ljubimice. Sve zajedno nastup je trajao nešto iznad sat vremena, što je u ovom slučaju, s obzirom na godine glavnih aktera i ponešto mlitavu izvedbu manje poznatih pjesama bilo i više nego dovoljno da bi publika otišla kući pjevajući.

 

Oni s glavom u dupetu ponosno će ustvrditi da je i ovom svirkom Zagreb još jednom opravdao svoju zasluženu reputaciju pank meke i raja za pankere. Jebite se hejteri!

 

Nenad Lukač

 

photos by Joža i Nenad Lukač

 

https://www.facebook.com/StiffLittleFingers