Sa sredinom srpnja došlo je i vrijeme za sezonu hard-core/punk festivala u Medici za sve nas koji još nismo ili nećemo vidjeti mora ili europskih ljetnih festivala. Prvi po redu bio je dvodnevni Pura Vida Fest. Našlo se tu svega, od kasnog popodneva kretale su radionice ekstremnih kolaža, Open Mic večer s Avet Petrom Punkom i Krckom, izložbe Nadana Sarvana sve do veganske kuhinje za one koju su trebali napraviti ‘bazu’ za ostatak večeri. Rezultat je bio konstantno ugodno popunjeno dvorište i zagrijavanje za večernji koncertni program.

Video zapis s prve večeri festivala.

Festival su otvorili zagrebački Benchwarmersi. Njihovi članovi, sad već i veterani lokalne scene, predstavili su nam repertoar svog klasičnog i lijepog, u svim žanrovskim miješanjima zadnjih godina već i pomalo zaboravljenog, indie rocka. Prva asocijacija kad se presluša njihov prošlogodišnji album Define Success su Pavementi, no s nabrijanim attackovim razglasom (pohvale toncima za obije večeri) Benchwarmersi su zvučali glasno poput Dinosaur Jr.-a uz turazliku da se nije trebala tražiti idealna pozicija u dvorani koju obično zahtijeva J Mascisova nakupina pojačala na stageu. Kako bi jedan prijatelj rekao, zvučali su ‘dlakavo’.

Nakon pauze došao je red na Gulfer. Kanadski emo math post core puno bolje zvuči na studijskim snimkama, no u live situaciji postaje (barem meni) previše tehničan i gubi na energiji. S druge strane, izrazito su komunikativni i dragi i atmosfera u dvorani je ostala na visini. Svakako treba spomenuti i količinu finger tapinga u tih pola sata kojim su nadmašili prosjek većine metal solaža po albumu tokom osamdesetih i početkom devedesetih.

Za kraj emo math indie dijela večeri ostali su još Sport iz Lyona. Na tragu Gulfera, također ukorijenjeni u emo, math i 90-te ili kako smo ga tada zvali post-hardcore, ali čvršći i kompaktniji odradili su izvrstan koncert. Vrijedi spomenuti i njihovo originalno imenovanje pjesama, prvo po olimpijadama, zatim po sportašima. Zanimljiva varijacija na sad već tradicionalne brojeve u kojima se čovjek izgubi kod albuma Lvmena, Malkovicha ili, kad smo već na temi, u slučaju Vestigesa koji su nastupili drugog dana Pura Vide.

Nakon tog trojca došlo je vrijeme za promjenu i krenuo je metal dio večeri koji su otvorili Implore. Novopečeni njemački band sa svojom kombinacijom deatha i grinda uz obilje distorzije bio je savršen uvod u zadnji band večeri, kalifornijske ACxDC s kojima su trenutno na europskoj turneji.

Antichrist Demoncore krenuli su direktno u glavu. Po imenu čovjek bi pomislio da se radi o generičkom black metalu, no ACxDC su prvenstveno dobri stari aktivistički grind core koji zvuči svježe i inovativno zahvaljujući posvećenosti, usviranosti i talentu bez obzira što je formula žanra postavljena još na prva dva albuma Napalm Deatha. Tom zvuku dodana je određena iščašenost i kotrljanje, zvuk koji je stalno na granici da implodira no nekako se uspije vratiti…grind out of joint. Savršen koncert za kraj prve večeri nakon kojeg čovjeku bude žao da nema još.

Zagrebački Jaded bili su zaduženi za početak druge koncertne večeri. Dobro usvirani, sigurni i kvalitetni prošli su kroz svoj punk hardcore set na tragu Convergea i pripremili atmosferu za ostatak večeri.

Nakon njih uslijedili su francuski Mort Mort Mort, tj. kako su većini poznati po starom imenu Aussitot Mort. Njihov zvuk najjednostavnije je opisati kao post hardcore, ali s elementima post metala/post rocka te screamo-a. Topla preporuka za njihove albume Montuenga i Nagykanizsa ako ste ih propustili u Attacku. I tako kada spojimo kvalitetne glazbenike s kvalitetnim pjesmama rezultat je impresivan i moćan koncert koji je publika objeručke prihvatila. Osobno, žao mi je da nisu odsvirali još koju.

Nakon Mort Mort Mort, red je došao na Sugartown Cabaret s kojima dijele grad, člana benda, a trenutno i turneju. Odsvirali su dobar koncert, žanrovski na tragu Mort Mort Morta-a, ali glazbeno razigraniji, s više punk elemenata i brzine, a manje melankolije i uz pomalo teatralnog pjevača. No ipak stepenicu niže od svojih sugrađana.

Za kraj su nam još ostali američki Vestiges. Sviraju impresivnu verziju black metala sa snažnim utjecajima post rocka na tragu jednih Wolves in the Throne Room, pjesama snažne atmosfere koje se na albumima bez rezova pretapaju jedna u drugu u što se lijepo uklapa i već spominjano imenovanje brojevima i glavna tema odnosa čovjeka i prirode koja se provlači kroz sve tekstove. Nakon 2 dana i 9 grupa koje su se izmijenjale na stageu Attacka Vestiges su priveli Pura Vidu svome kraju.

Da rezimiramo, bila su to lijepa dva dana koji su pokazali i da se usred ljeta, kad se koncertna sezona već smatra mrtvom, može napraviti festival koji će publika rado posjetiti i podržati. Ipak u Zagrebu tokom srpnja ima mjesta za povratak kući u kasne sate s ugodnim zujanjem u ušima. Kao što su organizatori dobro napisali u najavi: prava ljetna delicija!

Ivo Korečić

Sport, Implore, ACxDC photos by Kristijan Smok

http://kristijansmok.blogspot.com/

Jaded, Mort Mort Mort, Sugartown cabaret, Vestiges photos by Ivo Korečić

Benchwarmers, Gulfer photo by Joža
https://www.facebook.com/sportlyon

https://www.facebook.com/imploreband

https://www.facebook.com/gulferband

https://www.facebook.com/pages/Benchwarmers/197675197075265

https://www.facebook.com/ACxDC

https://www.facebook.com/jadedhc

https://www.facebook.com/3mort

https://www.facebook.com/pages/Sugartown-Cabaret/282866083078