Kako smo zakoračili već duboko u srpanj došlo je vrijeme i za drugi punk festival u Medici. Tako je 20.7. Doomtown & Subvultures Mini Fest zauzeo Attack. Kao i u slučaju Pura Vide radi se o ljudima koji su tokom čitave godine organizirali kvalitetne, ali nažalost obzirom na kvalitetu bendova premalo posjećene koncerte uglavnom u Grey Roomu na gotovo tjednoj razini. Strah od neposjećenosti postojao je i sada: nedjelja plus srpanj plus Sawa Fest, ali bio je ipak neopravdan i Attack se pristojno popunio i to već drugi put u tjedan dana, dokaz da i u već debelo ljeto ima potrebe i mjesta za punk koncerte u Zagrebu. Bilo bi lijepo da se konačno stvorila i kritična masa posjetitelja koja će dolaziti tokom čitave sezone. Od vankoncertnih događanja Siva galerija bila je rezervirana na Biblical Violence Illustrations, izložbu plakata Lovre Škiljića odgovornog za većinu plakata za Doomtown evente tokom godine, a ako ste naletili na autora moglo se uhvatiti i privatno vodstvo po izložbi. Što se koncerata tiče, program je bio organiziran oko dvije turneje: Fluffers/The Love Triangle i Torso/Holy uz dodatak Beyond Pink.
Prvi su nastupili berlinski Fluffers, bend savršenog imena za predgrupu ili u ovom slučaju otvaranje festivala. Sviraju klasični neopterećeni garage punk bez velikih iznenađenja i odstupanja, a među članovima našlo se i dvije trećine The Love Trianglea, basist ovdje zadužen za gitaru te gitarist bez neke stvarne potrebe kao siva eminencija naslonjen na zidu iza bubnjara u sunglasses after dark maniri kao da je ispao s neke promo fotografije Velvet Undergrounda.
Nakon njih red je došao na Beyond Pink, švedski all-girl hardcore punk. U live izdanju tvrđeg i žešćeg zvuka odsvirale su izvrstan koncert, a atmosferi u dvorani je pomogla i pjevačica koja je rodom iz Zavidovića tako da komunikacija s publikom nije bila ograničena na već klasične ”večer” i ”hvala”. Moram spomenuti i njihov merch na kojem su se mogle naći i Beyond Pink tajice, najoriginalniji komad ove godine uz Antichrist Demoncore držaće za olovke.
Treći bend večeri bili su londonski The Love Triangle. Sviraju klasični britanski pop punk po receptu usavršenom još oko 1980-te bez kontaminacije devedesetih i Epitaph bendova koji su pop punk žanr odvukli u drugom smjeru. Publika je odmah prihvatila njihove kratke nabrijane pjesme, blago himničkih refrena uz kvalitetne tekstove i krenula skakati. Da parafraziramo sam bend i njihovu ‘I’m Still Waiting for a Buzz’: buzz nismo morali čekati. Tako su The Love Triangle priveli kraju prvu polovicu večeri i pripremili teren za Torso/Holy duo.
Prvi su krenuli Torso nastali prošle godine na zajedničkoj turneji američkih Punch i talijanskih Holy. Zvukom vrlo bliski talijanima, ali mrvicu ritmički razigraniji izbombardirali su nas svojim aktivističkim snažnim feminist-vegan-straight edge (X na svakoj ruci) hardcoreom. Uz pozitivne reakcije publike treba spomenuti i članove/članice ostalih bendova u publici tokom većine koncerata, uvijek je pohvalno kad se bendovi međusobno podržavaju.
I za kraj večeri talijanski Holy na pozornici, Beyond Pink i Torso u publici. Zvukom čvršći i mračniji, konkretniji, ali ideološki na istoj liniji, nastavili su gdje je Torso stao, pauza između koncerata nije ni bila potrebna. Ukratko hardcore powerviolence mašina bez grešaka na koju se ne može stajati prekriženih ruku. I tako je festival završio u petoj brzini.
Mini Fest je bio savršena točka na i za kraj kvalitetne sezone Doomtowna i Subvulturesa, držim fige da će sljedeća biti još bolja i zanimljivija, a ne bi bilo na odmet i da ovakvi festivali postanu tradicija. Nadam se da je sljedeće druženje već u rujnu s punom dvoranom.
Ivo Korečić
https://www.facebook.com/theefluffers
https://www.facebook.com/pages/Beyond-Pink/173271882726488
https://www.facebook.com/pages/TORSO/298095147012582
Leave a Reply
You must be logged in to post a comment.