Prvog dana ljeta, ili nečega što bi to trebalo biti,  praznog želuca i glave nosio je bocu vina nepoznatog porijekla, a i sudbine, prema rupi punoj ne tako bistrih leševa sjećanja.

Video zapis s koncerta.

 

Pored rupe  nalazi se džungla gdje se na čistini unutar iste okupljaju životinje raznih vrsta, volumena te seksualnog predznaka, od insekata do neandrtalaca, koje zajedno sa pridošlicama zaviruju u čašice te nakupljeni nusproizvod unutar svojih tjelesa istresaju naokolo, na radost obližnjih stanara. Ukoliko razina proizvedenih decibela neartikuliranog izljeva pametnih ideja i zaključaka premaši dozvoljenu granicu prilikom upražnjavanja ovakve vrste zabave, sa najvišeg drveta  kruške  koje  raste na rubu, urliče slinavi majmun, mislim da se zove Zrinko, a po jačini glasa bi se reklo da je najveći u kvartu, i označava početak kraja.

 

Ne odoljevši zovu prirode i promjeni smjera, uputio se prema ledini na kojoj su jedinke, same i u skupinama, već bile kušale nektar demencije, a kako je još bilo svjetlo, ubrzo je pronašao pripadnike svoje vrste smještene na pokućstvu eksterijera predviđenog za sjedenje. Dodan njihovoj grupaciji, u znak dobre volje otvorio je bocu i počeo se opraštati od glavne uloge svoga života, gutljaj po gutljaj, vremenom nepcu sve slađi, kako se boca isušivala, grupa povećavala i tema razgovora bivala udaljenija od svijesti. Prelaskom svjetla na tamnu stranu prazna boca mu je dala znak kako je kucnuo čas  da se pođe prema rupi, u zaklon,  do koje je vodio valoviti, ponekada i strm, mračan put posut zamkama za motorički, krvožilni i još poneki sustav.

 

Ušavši u ždrijelo rupe kroz njena zapišana, klimava usta što sažvaču svakoga  prije nego ga progutaju, zgrabila ga je buka stroja koji je radio u njezinoj utrobi i povlačeći ga za uši dovukla pred njegove oči što buljavo su zurile u posloženo mrtvo gledalište. Ne obazirući se na njegovu zbunjenost nastavio je hipnotizirati zombije iskrivljenih percepcija tonovima proključalog lonca što kuhao im je vosak u ušima kojima su hranili klipove i podmazivali tetive vesele mašine. Obećana je večera od jednog slijeda sa specijalitetom od skakavaca što su još uvijek živi skakutali naokolo.  Kuhar, sa šljemom od lubanje nekoga krupnog sisavca i  trnovitim perivojem što raste mu iz lica, grimasom morža, dimnjakom parnjače,  zagađivao je  ritam štednjaka uz pratnju dobošara dok  se  penjao hrpom tjelesa  kidajući im klateće glave i trpajući ih u duboki lonac što hladno je zvečio oko njegova vrata. Umalo dosegnuvši vrhunac gomile stroj je, kao i njegovi opslužitelji, pod visinom radne temperature i teretom praznih glava naglo obustavio svoju egzistenciju te zajedno sa loncem tresnuo u ljepljivi pod mračne rupetine gubeći prikupljene trofeje. Obezglavljena bića, pokupivši izgubljene dijelove, brzo kliznuše prema otvoru koji ih je mlazom povraćao van, od kuda su se jarcima razlijevali prema šahtovima u kojima su se i izlegli.

 

Puzeći dnom dna  rupe ostavljao je sluzavi trag kiselog vina kojeg je upijao nos njegove glave zabijene u ćošku koja ga je dozivala da ju pokupi te da zajedno krenu prema otvoru u nove avanture.

 

Gaz

 

photos & video by Joža

 

https://www.facebook.com/vajrazu