Na putu prema dolje

 

There’s going to come a point when we’ll gonna keep performing this song and people will go “Sure they’re desperate. I just paid $6 to see this band.”
Decline Of The Western Civilization

naslovna

Čak i na domaćoj punk sceni, unatoč proklamiranim punkerskim idealima jedinstva, egalitarnosti i ostalih viših ciljeva, postoji određena rezerviranost i ono što kolokvijalno zovemo podjebavanje, a ponekad i ogorčenost, na Zagreb kao glavni grad i njegovu centralističku poziciju. Sve se to uglavnom svodi na jedne te iste priče, kako je u Zagrebu sve lakše jer se ima para, prostora, publike, kako bi ostali gradovi s mogućnostima Zagreba napravili čudesa i sva ta uobičajena kuknjava o zelenijoj travi u susjedovom dvorištu. Dio tih prigovora ima smisla, ali logično je da Zagreb kao najveći i najbogatiji hrvatski grad ima uvjete i resurse koje drugi krajevi domovine nemaju. Pritom se nerijetko zaboravlja da je veći dio svih tih blaženih uvjeta postignuto zato jer se netko potrudio oko toga. Nisu turneje bendova koje uključuju Zagreb došle po duhu svetom, nego je netko potrošio svoje vrijeme, novac i dobru volju ili živce, kako vam drago, da bi sredio te koncerte, osigurao funkcioniranje prostora i bavio se sa svim tim tehničkim detaljima koje takve situacije postavljaju pred organizatore. Jedan od najpoznatijih pokušaja regionalne provokacije, istina – benigne, bila je znamenita Monte Paradiso majica „Žuja je tapija“, što je dio purgerskih punkera protumačio kao šamar na lokalpatriotskoj razini. I dok nisam nikakav fan Ožujskog, regija koja flašira pišalinu istarskog goveda pa ga onda brendira kao „Favorit pivo“ zbilja nije u poziciji ikome spočitavati tapiju od piva.

Video zapis s koncerta u KSET-u.

 

Video zapis s koncerta u Attacku.

 

„A sad im Zagreb ne smeta, je li? Odmah dolaze duplo napuniti svoje džepove!“ – žestio mi se jedan scenski djelatnik doznavši da Fakofbolan dolaze odsvirati dva koncerta zaredom, prvi u KSET-u, a drugi u Attacku. Koji su bili točni razlozi za taj potez, nije nam bilo posve jasno. Pretpostavljam da se računalo na heterogenost zagrebačke publike, osobne netrpeljivosti i shizmu između Medika scene i fanova Šanka?! zbog koje bi se izgubilo dio potencijalnih posjetitelja, pa se išlo organizirati gig na dva različita mjesta. Koji god razlozi bili u pitanju, očito se netko grdno preračunao jer se u KSET-u na promociji novog albuma okupilo, zajedno sa predgrupama i prijateljima s popisa – svega četrdesetak ljudi.

fb 1

ss

Nakon izlaska albuma „Provincija uzvraća udarac“, Fakofbolan je bio bez daljnjeg najpopularniji domaći punk bend koji je u svom zenitu odlučio prekinuti s radom. U današnjem vremenu reciklaže i retromanije cijelo vrijeme je postojala izvjesna mogućnost da se bend opet okupi i nastavi gdje je stao. No bojim se da su od njihovog trijumfalnog reuniona  ostala samo sjećanja, jer je bend od tog momenta na putu prema dolje, a ni novi album ni nastupi u Zagrebu ne daju naslutiti da će se situacija bitnije promijeniti. Unatoč ponajboljem što Zagreb danas ima od punka – Socijalnoj Službi kao predgrupi – klub se ni u jednom trenu nije ozbiljno popunio. Na gigu se pojavilo tek nekoliko najvjernijih fanova, što FOB-a što Socijalne, te hrpica ljudi koji su pretpostavili veliku gužvu na gigu sljedeći dan, pa su uzeli karte za petak. Socijalna Služba u okrnjenoj verziji je korektno odsvirala gig, ali bez prevelikog entuzijazma. Gig u Kumrovcu vikend prije je bio primjereniji njihovoj publici, a rekao bih da je ekipa koja voli FOB sklonija predgrupama koje su nastupale u subotu. Budimo iskreni, nijedan bend nije presretan kad svira pred 15-20 ljudi, koliko je u tom trenu bilo ekipe. Na početku nastupa i Fakobolan su vidjeli da su se vremena ponešto promijenila, komentirajući komornu atmosferu. Ne može se reći da bend nije svirački i izvođački na visini kakvoj je bio i prije, ali to nije u njihovom slučaju presudan faktor. Pjesme s novog albuma, koliko sam ih slušao, ne ulaze u uho na način kako su to ulazile prijašnje stvari, a koliko će se novi album svidjeti novim klincima, teško je predvidjeti ovako rano, ali očito interes nije velik. Uz predstavljanje novih pjesama se našlo i starih favorita, koje su donekle izvlačile situaciju i pomalo dizale atmosferu, no ipak nedovoljno da održe pozornost prisutnih, pa se tijekom koncerta dio ljudi razišao, neki po dvorištu KSET-a, a neki i dalje.

DSCF1629a

DSCF1634a

DSCF1637a

DSCF1643a

DSCF1665a

Teško bih ovu situaciju nazvao neočekivanom. Kao prvo, Fakofbolan već 5 godina tezgari svoj reunion i ne isporučuje nove pjesme, što si na domaćoj sceni ne može dopustiti ni Parni Valjak, a kamoli FOB, tako da su krediti već odavno potrošeni. Drugo, FOB kaska za temama, što je za punk bend nedopustivo. „Hotel Remetinec“, uvjetno rečeno prvi singl sa novog albuma, kasni  po pitanju aktualnosti par godina. Teme o političarima kojima se smiješi zatvor je načeo Tonči Huljić još u vrijeme kad je Jelena Rozga pjevala u Magazinu. Korumpirani političari iza rešetaka, sve smo to već otprije čuli, na umješniji način, jer ni FOB-ova poetika u najboljim danima nije uspijevala preskočiti punk okvire na način kojima je to pošlo recimo KUD Idijotima. Čobanković je ogulio svoje krumpire, a političkom sferom vladaju posve druge teme, puno mračnije od klasičnog političkog lopovluka koji u Hrvatskoj ionako traje, s manjim prekidima, već 20-ak godina. We’ve got a bigger problem now. Nastupili su FOB i ovu jesen na koncertu protiv inicijative „U ime obitelji“, no njihov učinak i dojam je tom prilikom bio najsličniji prdežu na zimskom vjetru jer je i onaj ubogi lezbijski zbor bio energičniji, uvjerljiviji i drčniji nego dosadašnja atrakcija ljetnih punk festivala. Treće, FOB-u je publika odrasla. Generacije koje su brijale na „Jedini dokaz“ i „Provinciju“ sad imaju obitelji i preče zanimacije od povratničkih albuma bendova otprije desetak godina. Kako ipak nije riječ o izvanserijskom bendu, nove generacije imaju svoje bendove i svoje teme, tako da im mudrovanja srednjovječnih muškaraca sigurno nemaju ono značenje kao nama ostalim srednjegodišnjacima. Isti proces je dostigao i dobar dio punk bendova iz devedesetih sa svjetske scene koji su u zlatnim vremenima okupljali po 500 ljudi na gigovima, dok ih danas imaju 50.

_MG_6267 copya

_MG_6268 copya

_MG_6271 copya

_MG_6274 copya

_MG_6279 copya

Imajući u vidu mršav rezultat večer prije, očekivao sam od subote bolju posjećenost i atmosferu, Medika je prikladnije mjesto za bend ovakvog kalibra. Isprva je večer opovrgnula moja predviđanja jer je dvorište Medike bilo jednako prazno kao i dvorište KSET-a, ali tijekom večeri se ipak skupilo oko 150 posjetitelja, ako ne i više. Prva predgrupa, Bootstock, su bili na nivou zadatka, za razliku od inače vjerne Johannesburg pratnje, koja se skupila u neočekivano malom broju. Novi materijal, vidljiva usviranost, još da naprave taj iskorak i odluče više otići u studio pa zabilježiti dosadašnje napore. Osim toga, moram pohvaliti i njihov modni izričaj, hipsterske hlače su zamijenile potkošulje i trenirke. Working hard, dressing smart, tako i treba, trenirke nek ostanu za kamiondžije s Bajakova i novosadske stiliste koji nikad nisu vidjeli Marvu i Severa u devedesetima, pa siroti žive u uvjerenju kako su prvi isfurali opremu za fiskulturu na punk gigove na ovim prostorima. Kajgod. Bakterije kao da zaobilazi ozbiljnija pažnja, za što su donekle i sami krivi svrstavši se u taj street punk kotac, iako mi se čini da bend ima potencijala dobaciti i dalje. Mislim, ako je mogla Fraktura Mozga, što ne bi i Bakterije? S vječnim temama o biti punkstva, bar su u duhu današnjih punx vs posers paradigmi, ako su već s muzikom zapeli na početku stoljeća.

_MG_6285 copya

_MG_6300 copya

_MG_6306 copya

_MG_6309 copya

_MG_6334 copya

Fakofbolan je počeo raspoloženije nego večer prije, s obzirom da je pred stageom bilo solidan broj ljudi, ali se predstavljanje novih pjesama u nekim trenucima brzo pretvorilo u testiranje strpljenja publike. Kao i u petak, sa starim hitovima bi atmosfera poskočila i u tim trenucima bi se najjasnije vidjeli proplamsaji stare slave, ali bi sa sljedećom najavom sve opet završilo na mlitavom modu. Dopuštam da je to bio samo osobni utisak, ali se moj 30-something posse nakon prvih desetak minuta giga radije odlučio za kočarenje milfova po mračnim kutovima Katrana.  Došlo je čak do toga da je inače nekonfliktna zagrebačka publika zviždala bendu kad bi najavio novu stvar. Unatoč i takvim momentima, bilo je i veselijih scena, šutke i veranja prema mikrofonu jer će FOB uvijek imati dovoljno vjerne publike koja će strpljivo čekati vrhunac sa “Neznanim junacima”, nenadjebivim punk evergreenom i kolopletom obrada s kojima završavaju koncert.

_MG_6336 copya

 

_MG_6338 copya

_MG_6339 copya

_MG_6341 copya

_MG_6348 copya

_MG_6356 copya

 

Iako se iz ove pozicije malog taštog zajebanta čini da su Fakofbolan okoštala priča, unatoč manjku novih trikova, bend i dalje ima rockerski grif koji ih drži unutar domaćeg punk prosjeka. Na kraju krajeva, nije da ne može gore, gdje ćeš boljeg dokaza od Motusa. Nadajmo se da takvom porazu ipak nećemo morati svjedočiti.

 

Hugin                ( http://www.last.fm/user/Handzar )

 

photo by ŠkicKristijan Smok & Joža

video by Joža

http://kristijansmok.blogspot.com/

http://fakofbolan.com/

https://www.facebook.com/pages/Fakofbolan/310494365700754?fref=ts

http://www.socijalnasluzba.com/

http://bakterije.bandcamp.com/

http://bootstock.bandcamp.com/

https://www.kset.org/

http://www.attack.hr/

 

One thought on “Na putu prema dolje

Leave a Reply