Ponukani pojavljivanjem prvih zraka sunca u mjesecu martu, napunjeni velikom količinom vitamina D i s vječitim crvom u guzici započelo je naše planiranje bijega iz Zagreba, pa da nam i ta rit puta vidi isplanirali smo savršeni, ugodno s korisnim, put u Ljubljanu. Pošto naše drage prijatelje s Novog doba nismo vidjeli još od zadnjeg Škver art festivala, njihov poziv da im se pridružimo na rezidenciji u Sloveniji sjeo nam je ko budali šamar.
Dokumentarni film s Novog Doba u Sloveniji!
Novo doba je beogradski festival nezavisnog stripa, grafike, zvuka, muzike, videa i kako je to Mileta lijepo objasnio na radiju Študent, svega onog što je ispod površine. Njihov se festivalski program sastoji od dnevnih izložbi, koncerata, video projekcija i radionica koje organiziraju u Beogradu i šire, a ove će godine obilježiti i petu godišnjicu postojanja. Dobili su priliku sudjelovati na trotjednoj rezidenciji u Ljubljani te u Menzi pri koritu predstave svoj program i strip umjetnike kroz izložbu i distribuciju stripova, knjiga i plakata te pouče interesente sitotisku na radionici u studiju Metatisk koji se nalazi u AKC Metelkovoj. Kako smo se Draginji, Johanni i Mileti pridružili tek drugog tjedna njihovog dolaska u Ljubljanu, propustili smo jedan dio njihove slovenske turneje. Uz crtačku i sitoštamparsku radionicu koju su organizirali u Metelkovoj te posjet radiju Študent gdje su sudjelovali u četverosatnoj noćnoj emisiji zajedno s Bojanom Rudović Žvanut (popularnom Cicom Micom) i Polonom Torkar, uspjeli su i posjetiti Beltince gdje su se u Ambasadi Štefana Kovača – Marka pod umjetničkom palicom Danija Kavaša predstavili izložbom i dokumentarnim filmom, te sitoštamparsko umijeće Fanzin Cegera pokazali na brojnim majicama štampajući upravo njegov motiv.
U večer našeg dolaska, u Menzi pri koritu, održavale su se 86. Mlade rime koje organizira Kud Kentaver, a na kojima je kao gost večeri sudjelovao i Mileta Mijatović, član bendova Klopka za pionira i Dedice, jedan od organizatora festivala Novo doba i motorkotač Fanzin Cegera – štampara koji više nisu čergari. Nedavno su se situirali u maloj kućici s velikim dvorištem u Zemunu gdje uveseljavaju svojom štampom sve one željne učenja i kreativnosti, pa između ostalog organiziraju i radionice s djecom s posebnim potrebama.
Imajući na umu ono ugodno s korisnim, u Ljubljanu smo došli taman na vrijeme da uskočimo u kombi i zamijenimo ulice kišnog glavnog grada s malo ugodnijom morskom klimom Kopra gdje se u MKSMC Koper nastavljala Novodobaška slovenska turneja. U veselom društvu Dace, Johanne, Milete, Marka Krojača, Bojane koja je jedva odustala od svog karataškog treninga, male pesice Nike i njezine narančaste loptice, prošli smo kroz kišu, snijeg i ugledali obasjanu suncem obalu Koper grada. Nakon što smo neko kratko vrijeme vodili bezuspješnu potragu za „tajnim“ malim vratima MKSMC Kopera, te zaključili da mladi u tom gradu uopće ne znaju/nisu zainteresirani za postojanje jednog takvog upravo omladinskog (mladinski, kulturni in socialni) centra, pronašli smo pravi put uz malu pomoć našeg prijatelja i domaćina Iztoka Krkoča.
MKSMC Koper je socijalni i kulturni centar za mlade (i sve one koji se tako i osjećaju). Prema riječima Marka Brecelja to je baza, utočište i podstreh kreativnim, kritičnim i poduzetnim mladim ljudima, mjesto kulture i dijaloga, suradnje i akcije. E pa baš tu i takvu (mini ex yu) akciju i suradnju smo mi čekali.
Iznenađeni što smo dobrim tajmingom stigli na vrijeme, čak i prerano, imali smo cijelo popodne da polagano pripremimo prostor za događaje koji su uslijedili, pa smo uz kavu i kolače laganini postavljali izložbu, pripremili projekciju i mjesto za DJ-a, koji nas je rasplesao do ranih jutarnjih sati.
Vjerujem da svima koji su posjetili to čarobno mjesto iza malih vrata ne moram objašnjavati kakvo gostoprimstvo nas je dočekalo, ali ovim se putem moram posebno zahvaliti Anji, Iztoku, Arijani i Marku Brecelju koji znaju što znači kad kažu „osjećajte se kao kod kuće“, a vjerujte mi, oni to stvarno i misle.
Cjelovečernji program započeo je otvaranjem izložbe Fijuk Laboratorija, u čijoj radionici nastaju plakati, knjige, cd-i, majice, torbe i ostala divna čuda sitotiska. U Kopru su imali priliku predstaviti se izložbom vlastitih plakata te plakata njihovih umjetničkih suradnika – Novo Doba, Studiostrip, Igor Hofbauer, Wostok, Krekhaus, Anna Ehrlemark, Nina Bunjevac, Marko Krojač.. o kojima je nešto više u uvodnoj riječi rekla Johanna Marcadé, Srpkinja koja je nekom zabunom rođena u Francuskoj, ali je zadnjih sedam godina pronašla drugi dom u Beogradu, Pančevu i Zemunu. Svoj dio izložbe predstavio je i Marko Krojač (Mark Schneider). Fotograf, rođeni Nijemac, nastanjen u Berlinu, koji svoju ljubav prema fotografiji i spomenicima NOB-a predstavlja na svom blogu (http://markokrojac.blogspot.com/), a ovoga je puta spomenike prikazao na devet plakata u sitotisku.
Prije nego što se atmosfera počela zahuktavati, naš domaćin Marko Brecelj nas je iznenadio specijalnom dobrodošlicom, gdje je uz podugačku uvodnu riječ o MKSMC Koperu i stanju kulturne i umjetničke scene u Sloveniji i na Balkanu, izveo svoj performans – 103 eura, gdje je pokazao što se može dobiti u Kopru za tu svotu (5kg mesa, 5L crnog i 5L bijelog vina te 3L maslinovog ulja) i najavio održavanje sličnih performansa diljem Balkana.
Program se nastavio projekcijom kratkog dokumentarnog filma o Novo doba festivalu iz 2013. godine kojeg je Josip Bolonić snimio u suradnji s Novo doba festivalom i u produkciji Subsite-a. Kako se baš tu spaja ono naše ugodno s korisnim, i ovog smo puta odlučili kamerom popratiti njihovu turneju, a Joža svestran momak kakav jest, bio je i naš rezident DJ na slovenskom proputovanju.
Mini radnu akciju između filma i Miletinog čitanja poezije napravili su Fanzin Ceger (Draginja, Mileta i Johanna), koji su motiv Danija Kavaša naštampali na sve majice, košulje, torbe, papire koje su zainteresirani posjetitelji ponijeli, a neki od njih su se i sami mogli okušati u sitotisku.
Nastavilo se u revijalnom tonu uz čitanje poezije Milete Mijatovića, koju (ne bi bilo loše) i sami možete pročitati u knjizi „Bez rupe za odvod“.
Nakon toga otpočela je nesputana zabava uz milozvučne ritmove šlagera, a opojni mirisi koji su dolazili iz kuhinje samo su nas na trenutak omeli u plesu i druženju, jer je sve pripremljeno bilo smazano u trenu.
Sljedeće jutro, nakon doručka, kave i pakiranja, pozdravili smo se s našim dragim domaćinima i mahnuli Kopru, nadam se, ne posljednji put, te se uputili prema Piranu gdje smo proveli prekrasno poslijepodne u društvu Tjaše i njezinog „malog“ psa Jimmyja.
Po povratku u nasu bazu u Metelkovoj, dočekao nas je Hof, svjež i čio, upravo sišao s vlaka kako bi sudjelovao u repriznom predstavljanju Novog doba u Menzi pri koritu koje se održavalo sljedeći dan.
U četvrtak, 27. ožujka, u organizaciji KUD Mreže održalo se predstavljanje Novog doba i njihovih radova tijekom ljubljanske rezidencije u Menzi pri koritu. Uz već spomenutu izložbu Fijuk Laboratorija, sitotisak Fanzin Cegera, projekciju filma i distribuciju stripova, knjiga i plakata koje ste mogli kupiti i od samih umjetnika, na repertoaru je bio i glazbeni program. Led je probio Tovariš Strmoglavljen – Martin Ukmar, glazbenik folk/blues prizvuka koji eksperimentirajući raznim instrumentima postaje kreativan istraživač koji zna proizvesti zvuk, ali i postaje samo glazbalo. Sam o svojoj glazbi kaže da je to „Samonikla forma na mozaiku ljudske gluposti. Improvizirana, tvar osmišljena i strukturirana, svako malo drugačija, spontana, ponekad i bez repa i glave, koja si dopušta “izlet u nepoznate svjetove” i utjecaj je trenutne okolnosti. Uvijek živa, fleksibilna i promjenjiva u potrazi za zajedničkim putem i harmonijom s nizom glazbenih instrumenata.“
Nakon njega, na reflektore Menzine pozornice stupio je bend iznenađenja ilitiga Macani. Improvizacijski bend osmišljen i sastavljen posebno za ovu priliku od glazbenika nekih poznatijih bendova kao što su Klopka za pionira, Žoambo Žoet Workestrao, Tovariš Strmoglavljen. Pošto je to ekipa poprilično uigranih muzičara, predvođeni Miletom Mijatovićem na vokalu, a praćen Martinom Ukmarom na gitari, Ivom Poderžajem na basu, Igorom Hofbauerom na bubnjevima, uz podršku Linča na gitari i Aleša Čučnika na gramofonu i raznim predmetima koje je koristio kao instrumente, zvučali su odlično, barem za ljubitelje noisea. Improvizacija ove petorke, ponekad i šestorke oduševila je publiku svojom energičnim i nesputanim nastupom, pa se niti njihova mala trema pred prvi nastup nije mogla osjetiti. Stihovi Miletinih pjesama nekima su već bili dobro znani, a pjesma Klopke za pionira koju su izveli na bisu ostavila je ljude u iščekivanju njihovog sljedećeg glazbenog izleta.
Nakon svirke, veselu i rasplesanu atmosferu je do ranog jutra održavao DJ Jahvo svojim nepresušnim izborom šlagera, uz pokoji bijeg u malo pankerskiji zvuk. Dobra zabava je bila zajamčena, a onih 2 eura koje ste morali izdvojiti na ulazu višestruko su se isplatili.
Nakon par dana „odmora“ i druženja s našim dragim prijateljima iz Zagreba, Slovenije i Srbije, došao je dan kad smo pozdravili Johannu i poželjeli joj sretan put za Francusku, a mi se zaputili pravac Železnika, na zadnju točku slovenske Novo doba turneje. Nakon jednosatnog puta do DKC Bajte u Železnikima, stigli smo u dvorište malog kluba, tik uz rijeku Soru, gdje nas je dočekao Aleš već u žustrim pripremama za našu malu zabavu. Aleš Šembrek je, moram napomenuti, pravi entuzijast kojeg se ne viđa često, u dvorištu vlastite kuće u staroj građevini koju je prenamijenio u mali klub s koncertnim prostorom i malim šankom ugostio je mnoge bendove i neka legendarna imena poput Francija Blaškovića i Gorri Ussi Winetou, a nedavno su tamo nastupala i dva ženska benda iz Zagreba. Na zabavi se okupilo malo društvo njegovih prijatelja i znatiželjnika pa je atmosfera bila domaća i baš onakva kakvu biste na nekom takvom mjestu i očekivali. Nakon standardnog programa izložbe, projekcije i štamparije za koju je i ovdje bilo velikog interesa, Mileta je izrecitirao nekoliko svojih pjesama i prepustio palicu DJ-u koji nas je ponovo uveseljavao svojom muzikom uz koju smo cupkali držeći tanjure pune fine hrane koju su nam domaćini pripremili. Najedenih trbuha i s kojim pivcem u krvotoku krenuli smo nazad za Ljubljanu bogati za još jedno slovensko iskustvo i s nadom da ovo nije posljednji put što posjećujemo pitoreskne Železnike.
Tako se naša mala slovenska avantura privela kraju. Sutradan smo popili kavu, pozdravili prijatelje, spakirali prnje i s ruksacima na leđima napustili dvorište AKC Metelkove i Menzin azil koji nam je bio utočište tijekom nezaboravnog tjedna Novog doba u Sloveniji.
Posebna zahvala: Draginja Marić, Johanna Marcadé, Mileta Mijatović, Marko Krojač, Nataša Serec, Almedin Botonjić – Medo, Oton Korošec, Samo Ljubešič, Marko Brecelj, Arijana Markučič Brecelj, Iztok Krkoč, Anja Kaligari, Aleš Šembrek, Dani Kavaš, Bojana Rudović Žvanut, Polona Torkar, Sanja Žmavc, Mladen Bačić, Igor Hofbauer, Ivo Poderžaj, Martin Ukmar, Linč, Aleš Čučnik, Ivan Arsenov – Arsa, Andrej Fon, Kaja Šišmanović, Zrinka Bačić, Tjaša te MetaTISK, KUD Mreža, Menza pri koritu, Atelje Azil, AKC Metelkova mesto, MKSMC Koper, DKC Bajta, Ambasada ŠKM Beltinci, Radio Študent i svim drugima koje smo nedajbože zaboravili.
Sanja
Photos by Johanna Marcadé, Bojana Rudović Žvanut, Sanja Benčec i Joža
Video by Joža
https://www.facebook.com/NOVODOBAFESTIVAL
https://www.facebook.com/menzaprikoritu
https://www.facebook.com/mksmc.koper?fref=ts
https://www.facebook.com/dani.kavas.35?fref=ts
https://www.facebook.com/kud.mreza?fref=ts
https://www.facebook.com/ambasada?fref=ts
Leave a Reply
You must be logged in to post a comment.