Tuga, jad i čemer! Declaration, bend koji je posljednjih šest godina žario i palio zagrebačkom i hrvatskom hard-core punk scenom odlučio je objesiti instrumente o klin! No prije nego što će njihova glazbala zauvijek utihnuti, a oni se posvetiti proučavanju reikija, permakulturnom uzgoju hrena, pisanju doktorata o važnosti tetoviranja kao čimbenika distanciranja modernih supkulturnih skupina ili čemu se već članovi ovakvog cerebralnog, prosvijećenog, studoškog HC benda okreću jednom kad ispucaju vlastiti mladenački bijes kroz glazbu, dečki iz Declarationa su došli u Attack odsvirati posljednji gig i još jednom nam pokazati zbog čega scenski kužeri pišu panegirike o njima na svojim last.fm profilima, curice vrište i bacaju im se pod noge, a mišićavi istetovirani mužjaci pretvaraju prostor ispred pozornice u borilačku arenu, u čijem se blatu od prolivene pive, znoja i raskvašenih opušaka valjaju i gužvaju u divljem ritualu poganja, dozivajući pri tom u promatračevo sjećanje scene iz National Geographic-ovih serijala o izgubljenim plemenima tropskih prašuma ili iz Deodatova pseudo-dokumentarističkog klasika ”Cannibal Holocaust”.
Video zapis s koncerta.
Upravo smo takvim scenama svjedočili i na ovom koncertu. Mislim da je ekipa u publici, svjesna da im je ovo posljednja prilika za makljažu na Declaration, bila ekstra nabrijana, te se dodatno potrudila da nemilosrdnom šutkom i vratolomnim skokovima s pozornice stvori upravo sjajnu scenografiju za svaku odsviranu stvar.
Nisam ziher, ali lako je vjerojatno da je bend protutnjio cijelim svojim repertoarom, od prve pjesme s prvijenca ”Declaration” iz 2010. pa sve do posljednje, ”Chronicle of Hate”, na upravo izdatom albumu simboličnog naslova ”Final Chapter”. Činjenica da su taj zadnji album okačili na svoj Bandcamp istog dana kad su održali svoj oproštajni koncert ostavlja mrvicu gorak okus u ustima, pogotovo onim fanovima koji nisu nikada Declaration doživjeli uživo (iako su za to imali uistinu hrpu prilika), a vjerojatno će i mnogi klinac i klinka surfajući netom u potrazi za sljedećim najdražim bendom za liječenje tinejdžerskih frustracija prokleti svoju sudbinu kad nabasa na Declaration na Bandcampu ili Youtubeu i shvati da ovi više ne sviraju. Eh, nije lako biti tinejdžerom, prošli su to i dečki iz Declarationa, samo što su oni pritom uspjeli kanalizirati svoj (ne)zdrav razum i osjećaje kroz prvoklasni hard-core punk (naravno, taj kanal za izbacivanje bijesa može biti i bilo koja vrsta glazbe, ali nekako se brzi i žestoki, no bullshit HC punk nametno kao prvi izbor mladih, pretežito bijelih muškaraca, barem u SAD-u i Evropi), odsvirati zilijun rasturačkih koncerata i usput skupiti sve brojniju vojsku obožavatelja/prijatelja, te ostaviti nama i mlađariji u nasljeđe dva odlična albuma (EP-ja u biti, ali koga briga) za odvalit na najjače kad god nam zatreba doza brutalnog čišćenja lubanje. Čega se god dečki odlučili primiti nakon Declarationa, a nadam se da će bar netko od njih ostati u glazbenim vodama, uvijek će im u životopisima stajati da su zajedno činili jedan od najkvalitetnijih modernih hard-core bendova s ovih prostora. Osim po etiketi quittercore, Declaration će ostati zapamćen i po tome što je bio jedan od rijetkih bendova koji je na svoje koncerte redovito privlačio i ljude ne toliko sklone HC-u (među njih ubrajam i sebe).
Podršku Declarationu na ovom gigu za pamćenje i vječnost došli su dati Ponor, nova perjanica zagrebačke HC scene (iako sastavljen od scenskih doajena), čiji sam nastup uspio uhvatiti samo toliko da primjetim kako je njihova verzija hard-corea dosta mračnija i sporija od one Declarationa, što je vjerojatno i razlog prilično statičnoj publici za vrijeme njihove svirke (osim ako se svi nisu čuvali za raspašoj na Declarationu).
Treći je izvođač bio najavljen samo kao iznenađenje večeri, ali je svima iole upućenijima u odnose na sceni odmah bilo jasno da se radi o bendu Sentence, neizostavnom pomoćnom kotaču na svirkama Deklića. Bend dobrog duha hrvatskog panka, Tucmana Velikog, osvirao je siguran i čvrst nastup, čija se konstrukcija izgrađena od jednostavnih i kratkih hard-core pjesama nije pretjerano savila pod težinom frontmanova, na trenutke cirkuskog izvijanja na pozornici (munlajtanje na gigovima Debelog Precjednika je očito ostavilo trajne posljedice na njemu). Nastupu je, vjerujem, pridonijela i činjenica da su Sentence također izbacili novi album na Bandcampu (prvi pravi album nakon demo-a iz travnja 2011) početkom ove godine, pa je sa proširenim repertoarom bend dobio na sviračkoj sigurnosti te izvođačkoj opuštenosti.
Sve u svemu, siguran sam da bi svaki bend koji napušta aktivno bavljenje sviranjem bio presretan da se i na njihovom posljednjem koncertu skupi toliko ekipe i prijatelja i napravi takva luda atmosfera kakva je vladala na ovom oproštajnom gigu Declarationa. Dečki, zaslužili ste. Sretno vam bilo s budućim projektima!
Nenad Lukač
photo by Kristijan Smok (više fotki s koncerta na http://kristijansmok.blogspot.com/)
video by Joža
https://www.facebook.com/PonorHC
Leave a Reply
You must be logged in to post a comment.