Samobor. Pitoreskni gradić zapadno od Zagreba, poznat po proizvodnji kristala i stakla, vrhunskim kremšnitama i, posljedično, Žaku Houdeku, te turističkom vlakiću koji je nekoć, u ljepša i raspjevanija vremena spajao ta dva grada. Ljubiteljima povijesti alternative i pankerima (često se te dvije odlike pronalaze u istoj osobi) Samobor je najživlji u sjećanju ostao po najkrvavijem okršaju policije i panksa od raspada Juge, na koncertu Nule krajem listopada 1995. godine, u vrijeme kada je razjarena tuđmanolika hobotnica svojim kracima pokušavala ugušiti sve i svakog tko se nije uklapao u njenu idealiziranu sliku slobodne i samostalne Hrvatske države (da vas poštedim minute bespotrebnog guglanja, evo vam link na članak koji detaljno opisuje taj događaj: www.aimpress.ch/dyn/pubs/archive/data/199511/51126-002-pubs-zag.htm ).

Video zapis s koncerta.

Pankeri Samobor vole i zbog hardcore velikaša Deafness By Noise, a također i zbog punk/metal bećara True, jednog od najdugovječnijih, najradišnijih i najiskrenijih (samo ime im kaže, ne) bendova na samoborskoj sceni, koji su prošle nedjelje bili perjanice najveće pank veselice u Samoboru još od 1995. i tog nesretnog, nikad održanog giga Nule.

Prije svega, dajmo carevima carevo i spomenimo imenom dvojicu vrlih muževa zaslužnih za ovu feštu: Markan – vlasnik frizerskog salona Polypus, budući član kuće slavnih Vidala Sassoona, čovjek koji obožava šiške i ne libi se rezati ih pod kutevima strmijim i od 45°, nerijetko i na frajerima, uspješan muškarac iza kojeg stoji još uspješnija žena, i Dundić – ikona ZGB skejt scene, tiha patnja svake zagrebačke djevojčice s posterom Tony Hawka na zidu sobe i ponosni vlasnik Chill shopa, meke za ovdašnje skejt i board fašioniste i hipsterke. Dečki, od dopremanja razglasa iz Požege, preko organiziranja kombija za prijevoz ekipe bez vlastitog prijevoza do Smerovišća i nazad, do spravljanja vrhunskog, za prste polizati čobanca s grahom i punjenja mnoštva čokanjčića poznatim rakijama domaćinstva Perković, odradili ste lavovski posao. Svaka vam čast! Ako će festival kojeg ste najavili za proljeće sljedeće godine biti ovako dobro organiziran, uspjeh mu je zagarantiran 100%.

Najavljen na fejsbuku i last.fm-u dobrih mjesec dana prije samog održavanja, popraćen odličnim (iako samo virtualnim) posterom bradatog drvosječe sa sjekirom preko ramena (tako sebe, valjda, zamišljaju ovdašnji golobradi hardkor dječaci), gig u zaselku Smerovišće, maloj ali slatkoj, šumetinom okruženoj vukojebinici ponad Samobora, gdje bi se bez problema mogla snimiti hrvatska verzija filma Deliverance (čak vjerujem da se Šuma Sumarum snimao negdje u ovom kraju), okupio je četiri sastava više-manje srodnih glazbenih putanja, koje možemo jednostavno etiketirati kao moderni hardcore (jebiga, pisati o glazbi je kao stepati na arhitekturu, ako netko upućeniji ima bolji nazivnik za glazbu ovih bendova nek se slobodno posluži prostorom za komentare ispod). Osim već spomenutih samoboraca True, nastupili su i zagrebački Sentence (oni tvrde da se to prevodi kao osuda ili kazna, iako ih ekipa često podjeba radi zna zvati Rečenica), bend masivnog igrača sa scene Tucmana, u kojem bas žice kida rođena samoborka Vanja, zbog koje su u Smerovišće potegli, siguran sam, barem dvojica, trojica golobradih oćalinaca s Have Heart majicama, zatim Ponor, također iz Zagreba, mlađi ali od kužera  sa scene već vrlo hvaljen bend, te gosti iz Italije Slander, nesretnici na gig pristigli bez prebijena eura u džepu, no zahvaljujući poznatoj hrvatskoj velikodušnosti, pankerskoj solidarnosti i našoj želji za očuvanjem dobrosusjedskih hrvatsko-talijanskih odnosa s njega su otišli bogatiji za iznos dostatan za par bureka i benzin do granice.

Kako smo ekipa i ja već par sati prije početka svirke prvog benda započeli sa zloupotrebom boce, u mom slučaju trolitrenke crnog Vranca (29.99kn na akciji u Mercatoru), do dolaska u kišom natopljenu šumu Smerovišća bili smo dobrano natopljeni alkoholom, kako iznutra tako i, zahvaljujući pijenju pri živahnoj vožnji od strane dežurnog vozača večeri, Vanče, i izvana, tako mi se i sjećanje na samu svirku svodi na nekoliko nepovezanih mutnih slika, i to samo do trenutka kad me zli Vranac onemoćao i ubacio u horizontalu, što se desilo negdje usred svirke Talijana, pa je svaki moj iole suvisao pokušaj dočaravanja atmosfere s giga unaprijed osuđen na propast.

No zahvaljujući modernoj tehnologiji zapisivanja slike i zvuka, te nešto prisebnijem pristupu boci od mojeg kolege mi u enofiliji Jože, čovjeka zaduženog za baratanje redakcijskom kamerom, možemo vam ponuditi snimku dijela koncerta na kojoj ćete puno bolje nego kroz moje zmijurinaste rečenice dobiti uvid u to kako je jebeno i zakon bilo te kišovite noći u vikendici na potoku, usred šumetine šumarum, gdje se uz čobanac, vino i rakiju (i hvala kurcu bez murije) do jutra orgijalo uz nemilozvučno prangijanje panka kakvog svi ondje okupljeni najviše i volimo.

Dokaz tome su i komentari na zidu eventa na fejsbuku, od kojih vam neke i ovdje donosim, uz nadu da će sav ovaj pozitivni fidbek natjerati organizatore da još i bolje pripreme fesival na proljeće:

”Odlična priredba.”

”Čoeče cvaka cast svima sta su utrpali toliko love za Slander !!! Stigli su u Berlin ko Nadan Vidosevic”

‘KRIMINAL :))))”

”jeben provod sinoc .. odlicni bendovi, pajc, kremsnita.. divotica”

”Bjese jako lijepo i predivno…”

”najbolje ikad…VRHULJA…nine eleven”

”ljudi dragi jučer je bilo zakon

super organizacija, prefina hrana, odlična zabava. svaka čast”

i osobno mi najdraži komentar:

”jel se smije unosit svoja cuga?”

Neno

photo by http://kristijansmok.blogspot.com/

video by Joža

https://www.facebook.com/trueband?fref=ts

https://www.facebook.com/SentenceHC

https://www.facebook.com/PonorHC

https://www.facebook.com/slanderhc