Give Citizen a Chance

Na komemoraciji povodom vukovarske tragedije milicija Stožera za obranu hrvatskog Vukovara, organizacije koju javno podržava HDZ, spriječila je državni vrh Hrvatske u odavanju počasti palim braniteljima i civilnim žrtvama Vukovara. Ovim je nasrtajem na državno čelništvo kulminirao napad na državne institucije koju ova organizacija provodi već neko vrijeme, a koji je započeo razbijanjem  dvopismenih  natpisa na državnim zgradama u Vukovaru i vrlo osionim prijetnjama upućenih vlastima. Čelnik HDZ-a Karamarko, nakon što je kolona u kojoj su se nalazili predsjednici republike, vlade i parlamenta, gosti i diplomatski predstavnici bila spriječena u svom kretanju, hihoćući izjavio da ne zna o čemu se radi i da on sve doživljava kao jednu svečanu misu u kojoj sudjeluje jedinstvena Hrvatska od Dubrovnika do Vukovara. Ovom izjavom Karamarko je na sebe preuzeo odgovornost glavnog  koncelebranta crne mise.

HDZ s Karamarkom na čelu je i u opoziciji, nakon što su izgubili upravljačka prava nad državnom blagajnom, tradicionalno, nastavio sa politikom razaranja hrvatske države, mada sebe nazivaju državotvornom strankom. Dok su bili na vlasti sustavno su podmićivali biračko tijelo napuhavajući državni proračun do financijskog kolapsa države, a njihova stranačka elita je razvila metode sustavnih korupcija i megapronevjera ne libeći se i predaje upravljačkih prava INA-e Mađarima za lovu ispod stola – i to bukvalno! (Podsjetit ću da je hrvatskim nacionalistima bilo samorazumljivo da nam Srbi kradu naftu i devize. Tko sada krade naftu i devize?). Trenutno pratimo istragu nad još jednim od HDZ-ovih pulena Nadanom Vidoševićem, koji je gomilao bogatstvo čak bizarnije od Sanadera, sakupljajući poput Modrobradog u tajnom podrumu leševe i odrezane glave, srećom ne ubijenih žena, nego životinjskih mužjaka. Čim nađu u opoziciju, želeći se što prije dokopati državne kase HDZ obično započinje sa sustavnom subverzijom državnih institucija i demokratski izabranih vlasti i to njihovom klasičnom metodom, prisvajajući i zloupotrebljavajući simbole domovinskog rata i ratnih stradanja građana u patetičnim i kičastim egzaltacijama svojih boračkih organizacija i njihovih milicija. Prvi put je to bilo još na splitskoj rivi, a danas je to u Vukovaru, gdje se, najjadnije je od svega, nisu libili spriječiti ni sina poginulog Siniše Glavaševića, jednog od najsvjetlijih likova domovinskog rata u odavanju počasti svom poginulom ocu.

Ova HDZ-ova subverzivna opozicijska politika oslanja se i na desničarsku revoluciju koju je u Hrvatskoj započela katolička crkva, tamo negdje sa pozivanjem Judith Reisman u Hrvatsku, i orkestriranim napadom na zdravstveni odgoj u školama pa sve do najnovijeg iznuđivanja potpuno zlobnog referenduma o braku Željke Markić i njezine družine, kojima hrvatska vojujuća desnica poručuje „živimo i ne dajmo živjeti drugima (drugačijima)“ ili svima onima koji nisu, citirat ću Miljenka Jergovića, „Hrvat, katolik, pripadnik stada i molitvene zajednice“.

Što činiti? „Nema drugog načina nego da se svaki građanin u svakoj prilici demokratskim sredstvima bori za demokratske vrijednosti. Borba za demokraciju je mukotrpna i svakodnevna. I ima veze sa svime što činimo, s bezbroj malih, dnevnih odluka“ smatra Slavenka Drakulić sumirajući dio poruka s prošlotjednog Central European Forum-a u Bratislavi koji je održan pod motom Give Citizenship a Chanse i koji je bio fokusiran na sadašnje stanje demokracije u Centralnoj Europi.

Vrijeme je da svi oni koji ne žele sudjelovati u Karamarkovoj crnoj misi stanu u drugu kolonu donoseći  bezbroj malih dnevnih odluka, inače bi se na toj crnoj misi mogli naći kao žrtve paljenice.

Damir